Glumice Milena Radulović i Iva Ilinčić javno su progovorile o zalostavljanju učitelja glume Miroslava Mike Aleksića, a sada je njihovim stopama krenula još jedna djevojka, koja ipak nije željela da se zna njen identitet. Hrabre djevojke, osim toga što su ispričale svoje potresne priče, učitelja glume su prijavile policiji i njemu se sada na teret stavljaju dela kao što su seksulano uznemiravanje i silovanje.
“Mika me je silovao skoro svakog utorka i to je trajalo sedam mjeseci. Poslije časova sam povraćala, izgubila na kilaži, osušila sam se. Ni dan-danas nisam vratila normalnu kilažu”, rekla je djevojka za “Blic”.
Sve je počelo dvije nedelje nakon mog 18. rođendana. Kao da je sačekao da budem punoljetna, iako su druge djevojke bile i mlađe kada ih je napastvovao. Kada je sve to počelo, povraćala sam, smršala sam 11 kilograma. Osušila sam se. Nisam povraćala samo poslije časova, dešavalo se i u toku dana. Svaki obrok bih povratila”, počela je svoju priču djevojka.
Kako navodi u svojoj ispovijesti, u tom periodu ona je raskinula sa dečkom, koji je primjetio da se drugačije ponaša. Drugarice su, takođe, vidjele da djevojka više nije ona stara.
Kada me je prvi put odveo u kancelariju (u prostorijama tzv. škole glume, prim. nov.), dvije nedelje nakon mog punoljetstva, sjećam se da je cijeli čas pričao o ženskom samopouzdanju i fatalnim ženama. Pričao je kako žensko samopouzdanje ne postoji, kako može da ga odnese vjetar, da pukneš prstima i žena padne. Sve vrijeme me je gledao u oči. Imala sam u tom momentu nula samopouzdanja zbog njega, ali nisam tada ni bila svjesna. Gledala sam ga s divljenjem! Mislila kako on sve zna i kako sve vidi! Procjenio je i on to i odveo me u kancelariju, gdje mi je rekao da ćemo raditi na mom samopouzdanju i da će on meni da pomogne. On je veoma inteligentna osoba, prepametan čovjek koji je pripremio savršen zločin”, priča ova 20-godišnjakinja.
Kada bi se to dogodilo, ja sam se tuširala 10 puta. Bez pretjerivanja, 10 puta. Uđem u kadu, istuširam se, izađem, pa se vratim u kadu jer moram to da sperem sa sebe. Znala sam da nije normalno da me dira neko od 66-67 godina, bilo mi je odvratno, ali i dalje nisam sumnjala da ima bilo kakve namjere koje nisu pedagoške i za moje dobro. To je taj bolesni strah da ti njega ne smiješ da razočaraš, nikako! Vraćala sam se na te časove, jer sam se plašila da on ne pomisli da zbog toga nisam došla. To je do te mjere išlo”, kaže ova studentkinja glume.
Studentkinja je u svojoj ispovijesti za “Blic”rekla da i dalje osjeća Mikin miris, te da joj se dešava da ga priviđa na ulici iako se nisu vidjeli dvije godine.
Da nas je neko napao na ulici i odveo u podrum, možda bismo uspjele da se odbranimo, ali ne i od njega. Upravo je to proizašlo iz onoga kako nas je vaspitavao. Jer, on nas je vaspitavao. Ni roditelji, ni škola, ni prijatelji… On je bio ključni mentor”, kaže ona.
Djevojka je otkrila i da se silovanje ponavljalo skoro svakog utorka.
Ponekad bi propustio jedan ili dva utorka i pomislila bih da to prestaje, da će sve ponovo biti kako treba… A onda te opet pozove u kancelariju. Sjećam se tog bolesnog straha svaki put pred odlazak u tu prostoriju. Bila sam šef grupe, stajala sam u sredini i na kraju časa izgovarala molitvu ‘Oče naš’. Sve vrijeme sam čekala hoće li mi prići da mi kaže da ostanem, noge su mi se tresle”, ističe ona.
20-godišnjakinja kaže da su silovanja prestala kada se završila tzv. škola glume.
Bio je maj, a sve je počelo u novembru. Sjedila sam u kafiću sa dvije drugarice. Za stolom pored bile su dvije koleginice, koje su znale da se u toj školi nešto dešava. Prišle su nam, pitale su kako idu pripreme i da li se nešto dešava u kancelariji. Kao da sam jedva čekala da me to neko pita, pukla sam, počela da plačem… Onda me je kontaktirala jedna starija koleginica. Govorila mi je da nikako ne idem na posljednji čas. Ipak sam otišla, to je taj bolesni momenat, ali dogovor je bio da se pred kraja časa one pojave i spriječe ga da me odvede u kancelariju. Tako je i bilo. To je bio moj posljednji susret s Mikom. Izletila sam niz stepenice, ispred škole, u Knez Mihailovu, i opet sam povraćala. Bilo je to olakšanje pomješano sa strahom, jer sam se plašila da može da se nastavi, da će uspjeti da dođe po mene i kad više ne budem u studiju”, priča studentkinja glume.
Njen motiv da ispriča svoju priču, bio je kako kaže, da nijedna djevojka ne doživi ovako nešto.
Pozvala sam ih na piće. Morala sam da im kažem, jer sam znala da neće moći da mu kažu “ne”. Rekla sam im: ili da se ispišu iz grupe i da glumu upišu bez njega, jer su talentovane i vrijedne, ili da ne upisuju glumu, da ne bi morale da idu na pripreme. Dobro se osjećam što sam spriječila da prežive isto što i ja”, kaže ona.
Znala je, kaže, da ne može narednih 15 godina da vuče za ruku nove generacije u tzv. školi glume i priča im šta je preživjela.
