I kada je pjesma “Jedan dan, jedna noć” objavljena, lako je bilo shvatiti da je Merlin zaista bio od riječi, te da se radi o pjesmi koja priča priču o ljubavi koja nikad ne prestaje. Posljednja Merlinova numera počinje kao elegična balada, a završava u krešendu dinamičnog ritma, vokalne ekspresije i potpune emocionalne iskrenosti (čitaj ogoljenosti).
Pjesma nas uvodi u sjećanje jednog čovjeka čije se misli neprestano vraćaju na period života kada je pored sebe imao ženu koju voli. Da se naslutiti da se ta njihova ljubav nije ostvarila na najsrećniji način, ali to ne znači da nije riječ o istinskoj, snažnoj, iskrenoj i potpunoj ljubavi. Bez obzira na ogroman vremenski period koji su proveli razdvojeni ta ljubav, bar u njegovom slučaju, nije nimalo izgubila na svojoj snazi. Naprotiv, ona je ista onakva kakva je oduvijek i bila. Bezuslovna, neusiljena, iskrena.
Većina nas je, makar u jednom trenutku svog života, pored sebe imala nekog za koga bismo poželjeli da imamo samo još jedan zajednički trenutak. Samo u tom trenutku, na taj način, u tom stanju, čovjek može biti u potpunosti ispunjen, srećan i ostvaren. Sve ostalo je samo blijeda kopija i sreće i ispunjenosti i ostvarenosti. To su momenti kada postajemo svjesni da nam ništa ne treba, jer imamo sve. Imamo tog nekog pored sebe, a sve ostalo je potpuno besmisleno.
Te životne istine je postao svjestan i lirski subjekt u pjesmi, pa se u nekoj vrsti molitve nada da dobije još jedan takav trenutak, jedan takav dan, jednu takvu noć. Naravno, njegova molitva će ostati neuslišena. Zbog toga je pjesma toliko potresna.
Od povratka u takve trenutke, nažalost, nema ništa. Zato bi valjalo naučiti da se oslobodimo stega, da budemo svjesni svojih emocija, da ih jasno i glasno artikulišemo, te voljenoj osobi kažemo da s njom proživljavamo trenutke vrijedne življenja. Samo u tom slučaju, bez obzira na okolnosti, nećemo doći u situaciju da se molimo za još jedan takav dan ili još jednu takvu noć…
