Na današnji dan rođen je Nedžad Ibrišimović, istaknuti bosanskohercegovački književnik.
Kada je imao tri godine ostao je bez oca i sa majkom odlazi u Žepče gdje završava osnovnu školu. Iako rođen u Sarajevu, Žepče i Željezno Polje bili su dio njegovog djetinjstva, a na tim dječijim uspomenama gradio je fabule svojih slavnih proza.
Nakon jednogodišnjeg pohađanja tehničke škole u Zenici, 1957. godine prelazi u Sarajevo i pohađa srednju školu za primijenjene umjetnosti, odsjek vajarstvo i završava je 1961. godine. Nakon godinu dana nastavničkog rada u Žepču, upisuje studij filozofije u Sarajevu i diplomira 1977. godine.
Bio je urednik u listovima “Naši dani” i “Oslobođenje”, a određen period bio je nastavnik u Goraždu, ali uglavnom profesionalni književnik.
U toku agresije na BiH direktno se uključio u odbranu zemlje. Na Dobrinji je organizirao KZB “Preporod” koja je radila i u doba blokade ovog dijela Sarajeva.
Bio je član Udruženja likovnih umjetnika BiH od 1982. godine. Od 1982. do 2000. imao je deset samostalnih izložbi. Bio je predsjednik Društva pisaca Bosne i Hercegovine, od 1993. do 2001. godine, a od 1995. do 1998. glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost “Život”. Prevođen je na češki, turski, albanski, engleski, francuski, španski, njemački i italijanski jezik.
Nakon izlaska iz štampe remek djela “Vječnik” (2005.), Društvo pisaca BiH kandidiralo ga je za Nobelovu nagradu. Roman “Vječnik” oborio je sve rekorde u izdavačkoj kući Svjetlost iz Sarajeva, uključujući i Selimovićev “Derviš i smrt”. U januaru 2009. godine u izdanju IKD “Šahinpašić” objavljeno je osmo izdanje “Vječnika”, a ukupan tiraž svih izdanja je 12.000 primjeraka.
Umro je 15. septembra 2011. godine u Sarajevu u 71. godini života.
“Ja živim uporedo sa svojim užasima, nekako ravnopravno i mirno.”
“Uviđam da sam te osluhnuo živote, a onome što sad činiš sa mnom, rugam se!”
