Modni dizajner Kristijan Dior, bio je jedan od najvećih dizajnera svih vremena, koji su promijenili način na koji gledamo modu. Imao je vrlo povučen život, kojeg je krasila umjetnost i ljepota. Njegova smrt ostaje i danas velika misterija.
U aprilu 2012. Belgijanac Raf Simons došao na čelo slavne pariske modne kuće Dior. Bio je to spas u poslkednjem trenutku, nakon što je kuća Dior morala na svom vrhuncu, zbog rasističkih i antisemitskih ispada u jednom pariskom kafiću pod dejtsvom alkohola, otpustiti Džona Galijana. O njegovom povratku, kajanju i životu nakon Diora, snimljen je dokumentarni film pod nazivom “High and Low: John Galliano”(Visoko i nisko: Džon Galijano).
Prije toga, prepoznavši odlično filmsku robu u trenutku dolaska Rafa Simonsa na čelo brenda, scenarista i reditelj Fredferik Čeng počinje da snima svoj slavni dokumentarni film “Dior i ja”, koji prati nastajanje prve Simonsove kolekcije. Film, koji je premijeru imao 2014. godine, ujedno je i jedan od najboljih modnih dokumentaraca svih vremena, harizmatičan i povrh svega jako zanimljiv, ali ono što zapanjuje način je na koji se karakter Rafa Simonsa podudara s karakternim osobinama samog Diora, koji je bio sramežljiv, blag i povučen čovjek, kreator koji je profesionalno izvodio čuda, ali je u sebi “umirao” kada je trebalo da se pokloni publici na kraju defilea.
Dior je uvijek govorio da mu ta muka zapravo raste s jačinom ovacija koju je dobio za pokazanu kolekciju, a sudeći po načinu na koji Raf Simons ne želi da izađe pred publiku, čini se da je Dior, godinama nakon svoje smrti, u mladom Belgijancu dobio svog istinskog nasljednika.
Nakon Simonsa, na čelo brenda prvi put dolazi žena iz Italije, po imenu Marija Gracija Kjuri, koja i danas dizajnira za ovu veliku kuću. Poznata po ženstvenim komadima koji slave žensku solidarnost, feminizam i jednakost, Marija Gracija Kjuri je još više podigla Dior(i sebe) na pijedestal slavnih.
No, ko je čovjek koji je stvorio “ženu cvijet”, kreator kojem je modna kritika 1947. napisala da je spasio Pariz, te grad izmučen nacističkom okupacijom i teškim uslovima života neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata, ponovo pretvorio u centar svjetske mode?
Kristijan Dior rođen je 21. januara 1905. godine, u Granvilu, gradu na obali Francuske, u Normandiji. Njegova porodica je bila bogata, otac mu je bio vlasnik fabrike vještačkog gnojiva i imao je petoro djece. U svim tekstovima o Dioru nalazi se i podatak da je porodična kuća smkeštena na samoj obali mora, u velelijepnom vrtu prepunom cvijeća, kao i to da je imala (ima i danas) sivo-ružičastu fasadu. Nije to trivijalni podatak iz njegove biografije, jer te prve slike djetinjstva za Diora su bile vječita inspiracija i cijelu je karijeru insistirao na ružičasto-sivoj paleti boja u svojim kolekcijama.
Bio je on i jedino dijete koje je uspjelo da otopi hladno srce svoje majke, koja je bila izuzetno stroga prema djeci, a kako je Kristijan s njom dijelio njenu najveću ljubav, onu prema cvijeću, tokom dugih sati koje su proveli zajedno radeći u bašti stvorio je posebnu vezu s majkom i postao njen miljenik. Njoj u čast, u danima najveće slave, nije izlazio iz kuće, a da u rupicu na reveru svog sakoa ne stavi cvijet đurđice, mamin najdraži cvijet i miris. A upravo su đurđice sam srž njegovog prvog parfema Diorissimo, koji je lansirao 1956. godine. O cvijeću je razmišljao i kada je radio na svojoj prvoj (ujedno i najslavnijoj) kolekciji koja je te 1947. godine bila šok za cijeli svijet.
Dior je želio da stvori “ženu cvijet”, te je govorio: “Sva odjeća koja nosi moj potpis mora biti jedinstvena, mora imati nježnu, konveksnu liniju ramena, finu zaobljenu liniju grudi, struk tanak i savitljiv kao stabljika cviketa, široku liniju bokova, nakon kojih se model otvara prema dole baš poput čašice cvijeta””. I uspeo je u tome. Kolekciju, koju je on nazvao “Corolle”, danas cijeli svijet prepoznaje i slavi kao “New Look”, jer tim ju je riječima opisala Karmel Snou, te 1947. godine urednica časopisa “Harpers Bazar”.
Bila je to kolekcija koja je prekinula siromaštvo u modi i izgled koji je dominirao tokom dugih i teških ratnih godina, kada ne samo da nije bilo dovoljno tkanina za raskošnu suknju krojenu u pun krug, već je takva suknja bila i krajnje nespretna ženama koje su u tim godina preuzele radna mjesta muškaraca koji su bili u ratu. A žene su se tada i same borile u ratu, bile članice pokreta otpora u okupiranim dijelovima Evrope ili bile bolničarke na prvim linijama bojišta.
Kada su vidjele Diorov “novi izgled”, žene su se ponovo sketile kako je divno voditi život u kojem mogu biti nježne, ženstvene, elegantne, raskošno putene… Ili (ako ne ide drugačije) kako je lijepo maštati o takvom životu, makar u sopstvenom ormaru imale tek jednu raskošno široku suknju i pripadajuću jaknu nevjerovatno stisnutu u struku.
Dior je svoj “New Look” stvorio veštim krojevima, ali i još vještijom konstrukcijom odjeće, jer u svoje je kreacije umetao kosti i žice pa koristio slojeve tkanine kako bi postigao tu željenu siluetu cvijeta.
Najvažniji je bio uski struk, i sve su haljine (kostimi i kaputi takođe) bile jako pripijene u gornjem dijelu ženskog tijela te jako odmaknute od tijela u predjelu bokova, a izgledu cvijeta i okruglom utisku cijelog modela dodatno je pridonosio i naglašeni rub odjeće.
Iako su se na početku bunile nad suknjama koje im drastično skrivaju noge, žene cijelog svijeta nisu odoljele toj diorovskoj modnoj čaroliji, koja je bila toliko jaka da je u samo nekoliko godina Kristijan Dior izgradio modno carstvo u kojem je za njega radilo nekoliko hiljada ljudi. Ali, u mladosti, iako je svake godine šio karnevalske kostime za cijelu porodicu, Dioru nije padalo na pamet da se posveti modi. Sanjao je o karijeri arhitekte, što je, ako ćemo pravo, kasnije i ostvario jer njegove su kolekcije “građene” i po nekim arhitektonskim pravilima. Ali roditelji su za njega željeli nešto “solidnije”, maštali o sinu koji će završiti u diplomatiji, pa je tako započeo studije političkih nauka.
Ali, bile su to vesele dvadesete godine u Parizu, gradu umjetnika, gdje Dior zajedno s prijateljem otvara umjetničku galeriju u kojoj izlaže djela Pikasa, Matisea, Dalija… Uspjeh je veliki, ali i ubrzo nestaje kako se nacistička prijetnja nadvije nad cijelim svetom.
Porodicu Dior pogađa cijeli niz nesreća: otac bankrotira nakon propasti fabrike, majka umire od trovanja krvi, mlađi brat završava u ludnici…Na kraju, Kristijan 1934. obolijeva od tuberkuloze, ali u pomoć priskaču prijatelji koji mu plaćaju liječenje. Kada se godinu dana kasnije vraća s Baleara kao potpuno zdrav čovjek, počinje modni dio njegove (i svjetske) historije, a prve skice koje radi su skice za šešire. Počinje da radi u modnoj industriji i odmah privlači pažnju, ali tada stiže i poziv za vojsku. Na sreću nije bio na prvoj liniji bojišta jer je vojsku služio u građevinskom bataljonu, a nakon okupacije Francuske beži u Provansu, gdje njegova sestra učestvujuje u Pokretu otpora, a on neko vrijeme preživljava radeći kao poljoprivrednik.
Nakon rata sreća mu se konačno nasmijala, njegove modne ideje prepoznaje tada moćan proizvođač pamučnih tkanina Mardel Busak. On mu pomaže da osnuje modnu kuću Kristijan Dior, koja je otvorena 1946. godine. Sam Dior kasnije je pričao: “Kada sam vidio radnike kako stavljaju tablu s mojim imenom na vilu u Aveniji Montanj, pomislio sam: Da je moja majka živa, nikada se ne bih usudio ovo da učinim.”
Na sreću, usudio se i godinu dana kasnije bio je na vrhu svijeta. Kuća postaje sinonim za francusku modu, godine 1955. kao asistenta zapošljava mladog Iva Sena Lorana, čime je pomogao da se napiše još jedno važno poglavlje modne historije.
Uspjeh Diora je nevjerovatan i traje do dana današnjeg, iako kuća od 1957. posluje bez svog osnivača. Te 1957. u potrazi za novim inspiracijama Dior putuje Italijom. Tamo je, u gradu Montekatini, 23. oktobra doživio teški srčani udar nakon kojeg je umro.
Zvanični izveštaj kaže da je samo doživio srčani udar, no, postoje drugi izvori koji tvrde šta je pravi razlog koji je izazvao srčani udar. Prema Muzeju dizajna, Dior je umro od srčanog udara dok se gušio ribljom kosti. Jedan članak u nedeljniku “Paris Match” kaže da je Dior umro od srčanog udara dok je igrao karte. Još jedan zbunjujući izvještaj dolazi zahvaljujući knjizi napisanoj o pariskom aristokrati Baronu de Redeu. U knjizi pod naslovom “Alekis: Memoari Barona de Redea”, Dior je navodno umro od srčanog udara povezanog sa teškim seksualnim odnosom. Njegova smrt, a imao je samo 52 godine, bila je šok ne samo za Francusku nego i za cijeli svijet, jer u tom se času činilo da je umrla sama moda.Od njega se na pariskoj sahrani oprostilo dvije i po hiljade ljudi, među kojima i mnoge njegove neutješne klijentkinje, ali i svi radnici modne kuće Dior.
