Jedna žena (67), otkrila je kako je došla do zaključka da ne želi da čuva unuke puno radno vrijeme, i šta to znači za nju i njenu porodicu.Ukazavši na pogrešno moralizovanje i osudu baka koje jednostavno žele i mogu da žive svoj život, bez nametnutih uloga, pojasnila je kako je ona uspjela da postavi granice kad su zahtjevi njene porodice u pitanju.
– Mnoge bake redovno čuvaju svoje unuke. Ja to odbijam i zbog toga nisam loša baka. Odrasla sam sa petoro djece bez pomoći bake, koja je živjela hiljadama kilometara daleko. U isto vrijeme radila sam u dječjem pozorištu koje smo suprug i ja osnovali. Snalazili smo se oslanjajući se na bebisiterke. Dogovarali smo se i sa roditeljima iz komšiluka ko će koji dan čuvati djecu svih nas. Da li je to bilo savršeno rješenje? Nije, ali nikada nisam zamjerala, niti mi je palo na pamet da krivim majku što nije sve ostavila, preselila se u naš grad i preuzela tu ulogu – napisala je ona pa dodala:
– Moja sjećanja na nju, kao i sjećanja moje djece na njihovu baku, odnose se na osobu koja ih je beskrajno voljela i voljela da provodi vrijeme s njima, ali ne po dogovoru ili iz obaveze. Sada, sa dva unuka i trećim unučetom na putu, imam isti stav kao i moja majka – rekla je.
“Uživam u svom životu”
Kako je objasnila, obožavala je da bude majka, “čak i u onim užurbanim godinama s petoro djece mlađe od deset godina”. Isto tako, radovala se kraju mijenjanja pelena i prestanku gaženja po Lego kockama.
– Sa 67 godina, konačno mogu da radim kao spisateljica sa punim radnim vremenom i uživam u zrelim godinama života. Provodim puno vremena sa dječacima, ali moj sin i snaja insistiraju da angažuju nekoga kada izlaze, osim ako se ja izričito ne ponudim da ih čuvam. Kao rezultat toga, nikada se ne osjećam iscrpljeno ili preopterećeno. Nisam vezana obaveznom satnicom čuvanja djece svaki dan ili svake nedjelje…Razumijem da je besplatan “baka-servis” velika pomoć roditeljima koji nemaju druge mogućnosti i odajem počast bakama i dekama koji su zdravi, izdržljivi i žele da preuzmu te uloge. Ali znam da više nisam idealna cjelodnevna čuvalica – objašnjava.
Iako se trudi da ostane u pristojnoj formi, ne misli da bi mogla da trči za malim djetetom po cijelom igralištu, a da se ne sruši. Jer i kada se igraju na podu, traži komad namještaja za koji može da se uhvati i podigne.
Već sam odradila posao majke
Ne bi trebalo da brani svoj izbor niti da bude smatrana sebičnom jer je odgajila djecu i ne želi da sve to prolazi ponovo u mnogo starijem dobu. Kao i njeni prijatelji, bila je dobra majka punih 30 godina.
– Zar nam sada nije dozvoljeno da raširimo svoja staračka krila i pokrenemo poslove, bavimo se umjetnošću, vratimo se školovanju ili malo putujemo? Zašto ne osuđujete penzionisanog radnika zato što se nije odmah vratio na svoj bivši posao – bez ikakve naknade? To je ono što se događa kada iznosite štetne generalizacije o tome da starije žene treba da budu korisne društvu.
Moje ruke su spremne za nježno držanje mog novorođenog unučeta koji će doći za nekoliko nedjelja. I uvijek ću rado biti rezervna opcija njihovim roditeljima, bez pretpostavke da je svaki dan hitna situacija… Moji unuci znaju koliko ih volim, a to se ne mjeri satima dadiljanja. Možemo i trebamo poštovati svakoga u njegovim odlukama. Na kraju krajeva, mi bake i deke smo svi na istoj strani – zaključila je ona, prenosi Moje vrijeme.
