Društveno izolovani ljudi ili oni koji se i društvu osjećaju usamljenima imaju veću vjerovatnoću da rano preminu od raznih uzroka, pa čak i od karcinoma.
Usamljenost može da skrati životni vijek, a globalna studija u kojoj je ispitano više od 2,2 miliona ljudi iz cijelog sveta pokazuje da danas postoji epidemija samoće i izolacije. Posljedice mogu da budu i smrtonosne, kažu istraživači, jer ljudi, koji su društveno izolovani ili se osjećaju usamljenima imaju veću vjerovatnoću da rano preminu od raznih uzroka, uključujući i karcinom. Kompletna studija objavljena je nedavno u Nature Human Behaviour.
Usamljenost i samoća su dva različita stanja
Kako tačno usamljenost ili socijalna izolacija utiču na zdravlje čovjeka nije u potpunosti otkriveno, ali postoje mnoge teorije, ocjenjuju naučnici. Ljudi koji su socijalno izolovani ili usamljeni obično rjeđe jedu zdravu hranu i redovno vježbaju i vjerovatnije da će više pušiti i konzumirati alkohol. Pored toga, socijalna izolacija je povezana s oslabljenim imunološkim sistemom. Također, ljudi koji su socijalno izolovani imaju manje šanse da dobiju medicinsku njegu zbog manje razvijenih društvenih kontakata i mreža.
Društvena izolacija i usamljenost nisu jedno te isto, ističu istraživači. Socijalna izolacija se odnosi na nedostatak kontakta s drugim ljudima. Nasuprot tome, usamljenost je osjećaj samoće, bez obzira na društveni kontakt.
Izolacija je mnogo jači rizik od osjećaja usamljenosti
Za ovu studiju, istraživači sa Harbin Medical University analizirali su vie od 90 istraživanja. Ljudi koji su prijavili da su društveno izolovani i da se osjećaju usamljeno skloniji su ranoj smrti od svih uzroka. Štaviše, socijalna izolacija je bila povezana s povećanim rizikom od umiranja od srčanih bolesti. Većina studija sprovedena je u zemljama s većim standardom, tako da se nalazi možda neće generalizirati za manje bogate nacije, naveli su naučnici.
Dr Julianne Holt-Lunstad, direktor Laboratorije za društvene veze i zdravlje na Brigham Young University u Provu, veliki dio istraživanja posvetila je zdravstvenim efektima usamljenosti.
– Ova studija u skladu je s mojom analizom, koja je otkrila da su i izolacija i usamljenost značajni prediktori umiranja. Iako se izolacija i usamljenost mogu preklapati, one „ne putuju uvijek zajedno“. Pojedinac može da bude usamljen iako nije izolovan od drugih članova društva, a zamislite koliki je osjećaj samoće kada je zaista izolovan od drugih. Ovi podaci pokazuju da je izolacija mnogo jači rizik od osjećaja usamljenosti – istakla je dr Holt-Lunstad.
Čak i kada biramo samoću – ne znači da je dobra za nas
Dr Holt-Lunstad smatra da je u savremnom društvu neophodno raditi na podizanja svesti o javnom zdravlju gdje bi fokus trebalo da bude na usamljenosti i socijalnoj izolaciji.
– Trebalo bi da se fokusiramo i na objektivnu izolaciju. Više puta čujem kako ljudi umanjuju značaj izolacije. Niko ne može da pretpostavi da je samoća dobra za njega, čak i ako je sam izabere ili mu takav život više odgovara. Zbog toga ovi podaci iz 90 studija ukazuju da izolacija značajno povećava rizik od ranije smrti – kaže dr Holt-Lunstad.
I dr Robin Yabroff iz American Cancer Society smatra da je potrebno mnogo toga uraditi kako bi se pomoglo u borbi protiv društvene izolacije i usamljenosti i poboljšanju zdravlja ljudi.
– Nedavno su objavljeni savjeti o iscjeljujućim efektima društvene povezanosti, u kojima su istaknuti štetni efekti usamljenosti za pojedince. Dat je niz preporuka za povećanje svijesti o usamljenosti, prepoznavanje i rješavanje problema usamljenosti. To uključuje učešće u društvenim grupama i grupama u zajednici kako bi se podstakaoosjećaj pripadnosti, traženje pomoći u vremenima borbe s usamljenošću ili izolacijom pružanjem ruku, i smanjenje praksi, koje dovode do osjećaja nepovezanosti kao što je prekomjerna upotreba društvenih medija – naglasila je dr Yabroff.
