Malo ko će priznati sebi da se obradovao tuđoj nesreći, skoro da niko to neće ni učiniti. Takve emocije sakrivamo sami od sebe jer znamo da su to neprihvatljive emocije. Ali na svom ličnom primjeru sam se uvjerila koliko je to loše i pogrešno.
Godinama sam sakrivala od sebe loše emocije koje sam osjećala prema drugima. Zavidjela sam ljudima, željela sam im zlo, željela sam da se njihova sreća ugasi jer sam bila nesretna, neispunjena i zavidna. Međutim, za svaku tu ružnu emociju sam skupo platila.
Za svaku tuđu nesreću kojoj sam se čak i malo obradovala zadesilo me to isto, iako to ni u snu nisam očekivala da će mi se desiti. Danas sam uspjela ojačati i postati osoba koja svima želi sreću, jer odlično znam kako nesrećan, tužan i loš život očajno izgleda.
I svaki put kada mi se desi nešto loše, ne nerviraju me oni ljudi za koje znam da će se tome obradovati, jer sam svjesna da sami sebi sa tim nesreću spremaju. Ako već želite sebe nazvati dobrim čovjekom ne smijete imati te emocije u sebi.
Ne smijete se sažaliti na nečiju nesreću, pa kada okrenete leđa reći – “drago mi je da se to nije desilo meni” jer su velike šanse da hoće. Umjesto toga poželite čovjeku ozdravljenje, fizičko i mentalno. Pomolite se za čovjeka koji prolazi kroz loše stvari.
Nije bitno što neki ljudi žive bolje od vas, bitno je da ste vi ispravna osoba. Jer samo ispravne osobe ispravno žive. I takve ljude sreća nagrađuje. I kada neka “nevina” osoba dočeka nešto loše u svom životu nemojte reći “Zašto se to baš njoj/njemu dogodilo kad je tako dobra osoba?” jer vi nemate uvid u stvarnu priču života te osobe. Ne znate kakve je emocije imala prema drugim ljudima, ne znate kako je razmišljala… Ne znate da li je uopšte željela dobro sebi ili drugim ljudima.
