Odluka o prekidu braka, ili duge veze, vrlo je teška i parovima često trebaju mjeseci, a ponekad i godine da konačno priznaju da je kraj. Međutim, kad je u pitanju iniciranje prekida, istraživanja pokazuju da je jasno tko je taj koji potegne konačan rez – u zapadnim heteroseksualnim vezama to su žene.
Premda statistikama u SAD-u oko 70 posto žena inicira razvod, a kad su u pitanju visokoobrazovane žene, ta brojka raste na 90 posto. U Velikoj Britaniji žene su podnijele zahtjev za razvod u 62 posto slučajeva.
Zahvaljujući novom zakonu u nekim zemljama koji dozvoljava razvod braka bez dokazivanja krivnje i argumenata, olakšani pristup mogao bi otvoriti vrata još većem broju žena, piše BBC. No, zašto su žene te koje češće pokreću razvod?
Ne treba zaboraviti da je u većini društava i kultura razvod relativno nedavna pojava. Primjerice, prije 1914. razvod je u Velikoj Britaniji bio prilično neuobičajen. U prosjeku se razvodio jedan na 450 parova u prvoj dekadi 20. stoljeća. Danas se u toj zemlji godišnje razvede više od 100.000 parova dok ih se u SAD-u razvede polovica.
“Budući da je materijalna neovisnost preduvjet da bi žena mogla izaći iz braka, bilo sama ili s djecom, to je vrlo teško izvesti ako sama ne zarađuje. Osim toga, kako su se rodne uloge zakomplicirale i kako žene stječu financijsku neovisnost, tako se češće javljaju i bračni konflikti”, ističe Heidi Kar, psihologinja i stručnjakinj za nasilje u obitelji.
Drugim riječima, sve veća zaposlenost omogućila je ženama da odlaze iz nesretnih brakova po prvi put u povijesti – više nisu materijalno bile vezane za partnere u vezama koje su nasilne ili u kojima se zanemaruju njihove potrebe. Stoga su žene u ponoj većoj mjeri počele pokretati razvode.
Ovo također objašnjava zašto se akademski obrazovane žene češće odlučuju za razvod, često su materijalno sigurnije.
Emocije i društveni faktori
No, sama materijalna sigurnost ne objašnjava u potpunosti zašto žene toliko prevode u pokretanju razvoda, a i zašto taj postotak konstantno raste.
Stručnjaci kažu da žene često, kad stupaju u brak, imaju puno veća očekivanja za ispunjavanjem emosionalnih potreba od muškaraca, a to može dovesti do razočaranja. Psihologinja Gilza Fort-Martinez kaže da muškarci u pravilu imaju nižu emocionalnu inteligenciju od žena što dovodi do toga da žene osjećaju kao da nemaju potrebnu podršku i da odrađuju veći dio “emocionalnog posla” u vezi.
Razvijenija emocionalna inteligencija također govori o tome da su žene primarni komunikatori u vezi pa će vjerojatno prije potegnuti neko pitanje ili problem koji u konačnici može dovesti do razvoda. Istovremeno, čini se da emotivno manje dobivaju iz braka – oženjeni muškarci žive duže i zarađuju više prema istraživanjima. Žene postaju preopterećene i pod stresom jer uglavnom preuzimaju kućanstvo i brigu o djeci uz vlastite poslove.
Osim toga, žene generalno imaju više prijatelja od muškaraca pa samim time imaju bolju podršku u prijelaznom periodu na samački život. Ako se tome pridoda i činjenica da žene češće dobivaju skrbništvo nad djecom, one mogu osjećati da će manje toga izgubiti.
Unatoč negativnim stranama razvoda žene rjeđe žale. Samo 27 posto njih je reklo da žali što se razvelo u odnosu na 39 posto muškaraca.
Osiguranje
Žene koje se rastave od partnera bez sudskog postupka riskiraju financijsku nesigurnost. Stoga će one češće pokrenuti parnicu kako bi osigurale financijsku pomoć za djecu.
Kako bilo, razvod je uvijek težak i kompleksan. U nekim slučajevima ova odluka znači još godine nesretnog odnosa dok za neke to znači samo praktičan potez za financijsko rješenje.
Ono što je posve jasno jest to da određeni faktori, poput boljeg materijalnog statusa žena, nejednakosti u emocionalnim potrebama i kućanskim poslovima, dodove do toga da stopa razvoda raste.
