Naše srce neumorno kuca svaki dan – danju dok smo aktivni, noću dok spavamo, sanjamo ili smo u dubokom snu.
No, što je to što ga pokreće?
Životna sila, duhovna energija…
Mnogo je naziva za ono što našem fizičkom srcu daje životni impuls, no teško je tačno imenovati nešto što je fizički nevidljivo i neopipljivo, ali znamo da postoji jer to osjećamo u srži svog bića.
Baš kao što je srce središte našeg fizičkog tijela, tako postoji i centar naše duhovnog bića.
To je hridaya ili duhovno srce.
Srce snažnije od uma
Duhovno srce, koje je izvan prostora i vremena, puni naše fizičko srce duhovnom energijom s kojom se rađamo.
Uloga fizičkog srca u našem tijelu od neprocjenjive je važnosti.
Naime, svi znamo da bez nekih organa možemo živjeti, ali bez srca to nije moguće.
O njemu ovisi rad svih drugih organa. Također, zanimljivo je to što, kad god pokazujemo na sebe, obično prstom upiremo u vlastito srce.
Srce je daleko moćnije i od uma, a to nam dokazuje i znanstveno istraživanje koje je pokazalo da je magnetsko polje srca čak 5000 puta jače od magnetskog polja mozga!
Ono čak ima i svoj mali mozak te funkcionira neovisno o našem mozgu.
Srce je centar emocija, intuicije, duhovne energije i jako je važno da je ono otvoreno za primanje i davanje.
Određene traume i šokovi koje za života doživimo dovode do toga da zatvaramo svoje srce, a na taj način onemogućujemo vlastito iscjeljenje jer u tom slučaju duhovna energija više u nas ne može ulaziti.
Fizičko i duhovno srce – jedna cjelina
Kao što sve ima svoju duhovnu, obostranu dimenziju, tako je ima i naše srce.
Fizičko srce ima yang odlike, a duhovno, suptilno srce ima svojstva yina.
Yin i yang čine jednu cjelinu, stoga ova dva srca moraju biti u harmoniji.
Jedini put do duhovnog srca vodi upravo kroz naše fizičko srce, a to znači da se o njemu moramo brinuti, slušajući njegov glas i vodeći se njegovom mudrošću.
Hridaya ili duhovno srce
Dok se mi na Zapadu uglavnom bavimo našim fizičkim srcem, u Indiji, primjerice, uglavnom se govori o – duhovnom srcu ili hridayi.
To srce sjedište je svijesti, našeg višeg ja i atmana, kojeg su jogiji i mistici slavili od davnina.
Oni koji su dostigli prosvjetljenje to srce opisuju kao beskrajan prostor koji u sebi sadrži cijeli univerzum.
U jogijskoj tradiciji o tom srcu govori se kao o „skrovitoj špilji“ u kojoj trebamo ostaviti svoj um jer on iz nje i dolazi, u njoj se rađa.
O špilji srca govori se i u drevnim Upanišadama.
Pod riječju „hridaya“ misli se i na ultimativnu stvarnost našeg bića, na ono što mi istinski jesmo.
Hridaya je zapravo mjesto na kojem nestaje naš ego u trenutku kada kroz meditaciju spoznamo sebe i otkrijemo svoju pravu realnost.
Veliki indijski mistik Sri Ramana Maharshi, na pitanje gdje se nalazi duhovno srce odgovorio je: „Ovdje leži srce, dinamično duhovno srce. Zove se Hridaya i nalazi se na desnoj strani prsnog koša… Kroz meditaciju možete naučiti pronaći sebe u špilji ovoga srca.“
Povezivanje s duhovnim srcem
Kako biste zaronili u to svoje duhovno srce, kao u Rumijev „ocean“ ili Maharshijevu „špilju“, morate boraviti u tišini srca, u tišini svog bića, biti potpuno mirni, odbaciti buku uma, koja vas udaljava od središta, te sav svoj fokus, poput lasera, usmjeriti prema unutra.
Dok sjedite u tišini zatvorenih očiju, osjetite vibraciju, impulse i titraje koji dolaze iz vašeg prsnog koša.
Povezivanje s vlastitim srcem vaš je najintimniji kontakt s Istinom.
Snaga suosjećanja i ljubavi
Kada smo povezani s duhovnim srcem, mi istinski suosjećamo sa svim živim bićima i volimo bezuvjetno.
Jer iz duhovnog srca samo takva ljubav teče – to je ljubav koja ne postavlja pravila, ograničenja i uvjete.
Naše duhovno srce je poput roditelja koji sve nas bezuvjetno voli.
Duhovno srce zna da je svako jedinstven baš takav kakav jest, stoga u njemu nema mjesta za osudu.
Ono zna da smo svi mi dio jedne velike cjeline i da smo u svojoj najdubljoj srži neodvojivi jedni od drugih.
