Ne postoji upustvo kako rukovati ljubavlju, ali svaki bračni par nauči ponešto veoma važno.
Supruga sam 33 godine i još uvijek učim šta je brak. Naš brak zasnovan je na činjenici da svako od nas daje 100%, a ne 50/50. Upoznali smo se mladi i ubrzo se vjenčali jer smo vjerovali da smo pronašli sudbinsku ljubav. Ima nešto posebno u toj početnoj fazi zaljubljenosti, kada je sve misteriozno i zanimljivo.
Ali skinimo svoje ružičaste naočale, brak ima svoje teške trenutke, važno je samo da su oba partnera spremna da porade na njima. Kad smo se vjenčali, moj suprug je radio kao doktor, imao je neredovit raspored i skoro uvijek bio umoran, tako da smo se viđali samo pred spavanje.
Bilo je teško graditi vezu na taj način, ali smatrali smo se nepobjedivima, bili smo mladi i zaljubljeni. A onda se život umiješao. Oboje smo izašli iz zone udobnosti. Ponekad sam se uznemiravala jer nije ispunio moja očekivanja, ali tada sam shvatila da zapravo sama moram ispuniti svoja očekivanja.
Naučila sam biti samostalnija. Zapravo, mislim da on nije moja srodna duša. On je čovjek kojem sam odlučila pokloniti srce, s kojim sam odlučila odgajati djecu. Odabrala sam ga jer sam vjerovala da je dovoljno dobar za mene. Naše vrijednosti su se podudarale u glavnim stvarima.
Bolje nam je zajedno nego razdvojeno. Moja mama je uvijek govorila da kad birate muža, birate poslovnog partnera, cimera i najboljeg prijatelja. On je postao moj korijen, a ja njegova stabljika. Ljubav i brak zahtijevaju različite vještine.
Ne postoji uputstvo kako njime rukovati, ali svaki par iz svoje ljubavne priče ponešto nauči. Nama su trebale 33 godine da shvatimo šta je neophodno za uspješnu vezu, a to je sledeće: Ne truditi se biti u pravu, ne reagovati oštro u svađi, češće zatvarati usta i češće slušati.
Brak je veza koja gradi karakter. Najteže je pronaći način za zajednički rast kada vas život odvede u različitim smjerovima. Brak je spoznaja da neće sve biti uvijek lako, ali da ako se oboje potrudite – bićete neizmjerno srećni, piše Pult24.
