Kada pitate ljude koja zadovoljstva najviše doprinose osjećanju sreće, velika većina glasa za ljubav, intimnost i društvenu povezanost prije nego za bogatstvo i slavu ili čak za fizičko zdravlje.
Pored nezadovoljstva i nesreće koju usamljenost prouzrokuje, ona utiče i na promjenu ponašanja, povećanu koncentraciju nivoa stresa, funkcije imunog i kardiovaskularnog sistema. Hronični osjećaj usamljenosti može uzrokovati niz fizioloških dešavanja koja u stvarnosti ubrzavaju proces starenja i dovode do prerane smrti.
Zanimljivo je da jedan od glavnih znakova usamljenosti nije osjećaj da nemate dovoljno prijatelja. Usamljeni mogu biti i ljudi koji imaju mnogo društvenih veza a ipak osjećaju da žive u diskontinuitetu sa drugim ljudima.
Biti sam i biti usamljen nije isto. Kada biramo da budemo sami možemo se osjećati spokojno, kreativno i potpuno rasterećeno, dok usamljenost dovodi u stanje umora, iscrpljuje i uznemirava.
Ako u sebi osjećate nedostatak nečega što možete svrstati pod usamljenost, veoma je važno znati da usamljenost nije „mentalni poremećaj“.
Istina je da hronična usamljenost može nositi rizik da postanemo depresivni, ali tek kada je povezanosti sa drugim ljudima toliko uskraćena da izaziva strah, anksioznost i neprijateljsko raspoloženje.
Da ne bi došlo do dubljih problema kao što je depresija, važno je raditi na usamljenosti čim osjetite njeno prisustvo:
Otvaranje
Počnite od jednostavnih stvari – ostvarite interakciju sa drugim ljudima bilo gdje da se nađete. Prokomentarišite prodavačici u marketu da je danas lijep dan, penzioneru u parku da ima divnog psa, konobaru da je kafa odlična. To može izazvati prijateljsku reakciju od koje ćete se osjećati bolje i privrženije drugima.
Volontiranje
Krenite da volontirate u Crvenom Krstu ili domu za stare, ili prosto pričuvajte prijatelju djecu. Pomozite svojoj baki da nauči kako da rukuje mobilnim telefonom. Ove akcije podstaći će vašu želju za promjenom kako biste se konstantno osjećali pozitivno, a hemijske promjene u tijelu pomoći će u prevazilaženju bojažljivih očekivanja koja vas koče.
Uspostavljanje parasocijalnih odnosa
Korisnu taktiku za smanjenje osjećaja usamljenosti predstavlja uspostavljanje parasocijalnih odnosa. To su odnosi kojima zamjenjujemo veze sa ljudima pripisujući ljudske atribute na neljudske entitete. Na primjer, vlasnici kućnih ljubimaca projektuju razne ljudske atribute na svoje životinjske prijatelje. Koliko je ova projekcija djelotvorna pokazuju istraživanja u kojima se došlo do rezultata da stariji ljudi koji imaju kućnog ljubimca rjeđe posjećuju ljekara, jer se lakše suočavaju sa stresnim situacijama.
Jačanje religioznih uvjerenja
Osjećaj izolovanosti podstiče potrebu za povezivanjem, zbog toga se ljudi osjećaju bliže Bogu kada su sami. To predstavlja pokušaj društvenog bića da ostvari sigurnu i blisku vezu kako bi zadovoljilo svoju potrebu u popunjavanju praznine. Pored osjećaja pripadnosti, ljudi imaju potrebu i za okupljanjem. Odlasci u objekte religioznih okupljanja jačaju socijalne odnose. Na primjer, religije stavljaju naglasak na pomoć drugima, a molitva doprinosi raznim pozitivnostima kao što je zdraviji način života.
»Bitno je naglasiti da uspostavljanje parasocijalnih odnosa i jačanje religioznih uvjerenja predstavljaju privremena rješenja ili “odskočnu dasku” za izlazak na kraj sa osjećajem usamljenosti. Jedino što je zaista može odagnati jesu duboki i intenzivni odnosi sa drugim ljudima.«
Dolazimo do zaključka da je ključ za sretan život postojanje jakih intimnih veza. Moramo biti otvoreni da se povjeravamo, da se osjećamo kao da pripadamo, i u stanju da dobijemo i pružimo podršku. Ljudi su suštinski društvena bića, zbog toga je važno formiranje društvenih veza koje su smislene i zadovoljavajuće, kako za nas same, tako i za druge.
