Jedna od najtežih odluka roditelja je kada dijete prvi put ostaviti samo kod kuće. Psiholozi smatraju da su dvanaestogodišnjaci spremni na to, ali ipak svako dijete je drugačije.
Trenuci koje roditelji dugo pamte i koji im govore da se njihov mališan samostalno razvija i odrasta su kada on sam jede, sam veže pertle na patikama, sam se oblači, sam piše domaći zadatak. I dok nas neke samostalne aktivnosti našeg djeteta raduju, druge kod nas mogu da izazovu nelagodu.
Jedna od najčešćih dilema roditelja jeste kada je njihovo dijete spremno da ostane samo kod kuće. Na to pitanje nije lako odgovoriti. Ono zavisi od samog djeteta i njegovog stepena nezavisnosti. Ipak, postoje i neki znakovi koji jasno ukazuju da je pravo vrijeme da se i to dogodi.
Roditelji svakako dijete ne bi smjeli da ostave samo ukoliko je mlađe od šest godina. Psiholozi navode da, prema razvojnoj psihologiji, dvanaestogodišnjaci već imaju razvijen svoj identitet toliko da počinju da se osjećaju kao odrasle osobe. Upravo to je pravo vrijeme da dijete prvi put ostane samo kod kuće.
Ipak, i tada je potreban dodatni oprez, jer koliko god da je dijete samostalno, ono nema iskustva, pa se može osjećati uplašeno ili nesigurno. Prije nego što dijete prvi put ostavite samo potrebno je da ga na to pripremite. Roditelji treba da se potrude da prostor učine sigurnim, da sklone lijekove, alkohol, upaljače, opasne hemikalije i sve drugo što bi moglo da ugrozi njihovu bezbjednost.
Priprema uključuje i edukaciju djeteta o tome šta treba da uradi u nekoj od vandrednih situacija, u slučaju požara, poplave, zatim kako da dok su sami podgriju ručak ili zaključaju stan. Važno je da obavite razgovor s djetetom o tome kako se ono osjeća tim povodom, da li je spremno, sigurno, da li je potrebno još nešto da se roditelji urade kako se ono osjećalo opušteno.
Neka djeca će se osjećati sigurnije ako uz sebe imaju brojeve telefona bliskih osoba ili najbližih komšija, koje mogu da pozovu u slučaju da se nešto dogodi. Također, roditelji bi te ljude trebali da pripreme na to i da ih zamole da se djetetu nađu u slučaju potrebe.
Ostavljanje djeteta samog kod kuće treba da se uvede postepeno. Prvo na pola sata, pa na sat vremena i tako produžavati vrijeme sve dok se dijete ne prilagodi. U tom periodu i vi ćete imati priliku da provjerite da li je dijete usvojilo sve sadržaje o kojima ste pričali – da li zna koji broj treba da pozove u slučaju opasnosti, gdje ste mu ostavili hranu, kako da upali i namjesti mikrotalasnu i tome slično.
Treba uzeti u obzir da postoje velika odstupanja među djecom. Neka su nezavisna i samostalna, spremna i prije dvanaeste godine da ostanu sama kod kuće, dok će druga i sa više godina osjećati strah i nesigurnost.
Važno je da djetetu pristupite kao individualcu. Odluka o tome hoćete li ga ostaviti samog kod kuće treba da bude stvar procjene svakog roditelja. Oni najbolje znaju da li je njihovo dijete spremno ili ne. S pripremama treba da počnete ranije. Dijete će tako razvijati samopouzdanje i osjećat će se ponosno zbog svojih uspjeha.
