Dio naučnika kaže da zeleni čaj liječi, dok drugi navode da još nema dovoljno dokaza. No, sada se pojavilo jedno novo istraživanje.
Zeleni čaj se dobija od listova biljke čajevca. Zbog sadržaja teina (spoj sličan kofeinu), zeleni čaj stimulira, pa je nekima zamjena za kafu. Zeleni čaj sadrži mnogo flavonoida i katehina, koji mogi imati dobar učinak na naše tijelo.
Svaka vrsta zelenog čaja ima svoj osebujni ukus, kao i djelovanje na tijelo.
O njemu je progovorio i poznati hrvatski znanstvenik:
– Otkad znam za sebe uvijek iste priče slušam, priče o tome kako neko nešto pije i zbog toga dugo živi. U doba moga djetinjstva govorilo se da Tatari na Kavkazu žive preko sto godina zato što piju kumis, neku vrstu kefira – baš kao što se u mladosti mojih roditelja to isto govorilo za Bugare jer, kako jedna stara knjiga kaže, “Jogurt je u Bugarskoj vrlo raširena pučka živežna namirnica na selu, ali se i u gradovima u posebnim prodavaonicama prodaje u velikoj množini jogurtovo mlijeko. U gostionicama dobiva se na pr. k najraznovrsnijim jelima još kao prilog lonac jogurta”. Ja svako jutro pijem jednu šoljicu jogurta – pa ćemo vidjeti – piše to Nenad Raos u svojoj kolumni za Bug.
Inače, Raos je hemičar, naulni savjetnik u trajnome zvanju, koji je radio do penzionisanja 2016. godine u zagrebačkom Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada (IMI). Autor je i koautor oko 200 naučnih i stručnih radova.
Pa kaže dalje:
Danas je na mjesto jogurta i kumisa došao zeleni čaj. Mnogo se o njemu pisalo i još se mnogo piše, primjerice “Brojne epidemiološke studije sugeriraju da zeleni čaj može zaštititi od određenih vrsta raka. Uz potencijalne antikancerogene i antioksidativne učinke, istraživanja su pokazala da zeleni čaj ima protuupalna, antitrombotska, antivirusna i antibakterijska svojstva.” Lijepo zvuči da nije onog nesretnog glagola (sugeriraju) i još nesretnijeg pridjeva (potencijalne), što prevedeno na obični jezik znači “možda je tako, a možda i nije”.
No iako se ljekovito djelovanje zelenog čaja “sugerira”, neosporno je da on sadrži polifenole, moćne antioksidanse. Usto u njemu ima minerala i vitamina, a sve to pomaže kod mnogih bolesti, bolesti čije sam simptome upravo citirao. Za dobro mu se stavlja i to da sadrži dva puta manje kofeina od crnog čaja i pet puta manje kofeina od kave, iako se kofein u posljednje vrijeme smatra poželjnim sastojkom jer, između ostalog, može prevenirati Alzheimerovu bolest.
Gdje je istina u svemu tome? Na to pitanje nije lako odgovoriti, konačni odgovor – ako je išta u znanosti konačno! – mogu dati tek mukotrpna i dugotrajna istraživanja. Jedno takvo istraživanje napravili su korejski i indijski znanstvenici te ga objavili u časopisu International Journal of Biological Macromolecules. Naslov je intrigantan: “Tetranectin targeting by epigallocatechin gallate suppresses colon cancer cell proliferation”.
Za drugi spomenuti spoj, epigalokatehin-galat (EGCG) već se dugo zna da je glavna djelatna tvar u zelenom čaju. Mnoštvo hidroksilnih (-OH) skupina vezanih za aromatske, benzenske prstene otkrivaju njegovu polifenolnu, pa stoga i antioksidacijsku narav. Drugim riječima, EGCG uklanja slobodne radikale, pa tako sprječava nastanak raka no i drugih bolesti uzrokovanih tim vrlo reaktivnim molekulskim vrstama.
Cijeli tekst pročitajte OVDJE.
