Dodik se, naravno, uplašio predsjednika Bidena. Onako iskusan, lukav, poduzetan, odmah je krenuo u različite aktivnosti kojima želi dokazati da se ništa neće promjeniti, kao i obeshrabriti bilo kakav pokušaj probosanske strane da sretnu okolnost Bidenove pobjede iskoristi u svom interesu tj. interesu bolje uređene države.
Nije mu teško „uspavati“ SDA, tu sumornu, tromu, ostarjelu i uveliko korumpiranu organizaciju koja je na vlasti bezobrazno dugo za jednu demokratsku zemlju. Ne treba se puno truditi da tu plejadu ljudi koji vladaju još od prošlog stoljeća, iz vremena kad, recimo, internet nije ni postojao, nadjača u modernom svijetu. Oni neće ništa uraditi, nisu sposobni lobirati, nemaju ljudi i ideja koji ili koje bi mogli napraviti razliku. Nemaju ni želje ni volje baviti se svojim poslom, jednake privilegije imaju i sada kada ništa ne rade.
Mile šalje poruke Bošnjacima da ne gaje lažne nade, a zapravo pokušava sakriti svoju bojazan da će u naredne četiri godine itekako doći na udar moćne američke administracije koja ga je svakako prije izvjesnog vremena upisala na tzv. crnu listu. Naprasno uklanjanje ploče sa imenom zločinca Karadžića na Palama, hrabrija retorika i više aktivnosti Valentina Inzka jasno ukazuju da se kurs politike Zapada promjenio nakon Bidenove pobjede.
Svejedno ko bude uskoro na poziciji Visokog predstavnika taj će angažman biti nastavljen. Dodik to dobro zna i zbog toga galami, glumi velikog Baju a vjerovatno se osjeća malim čovjekom svjesnog da ga čekaju problemi nakon godina maltretiranja ove zemlje i njenog najbrojnijeg konstutivnog naroda.
Probosanske političke snage, kao i civilno društvo ovakvog stava, ima partnera u novoj američkoj administraciji. U kojoj mjeri, vidjet ćemo, ali sigurno u mnogo većoj mjeri nego što je to bilo slučaj do sada.
Vrijeme da je da se pokaže inicijativa, da se pokuša ostvariti veća prohodnost u sistemu odlučivanja na nivou Bosne i Hercegovine, da se mnoge nepravde nanesene ovoj zemlji i njenim ljudima isprave. I nije formula kukanje, nego nuđenje rješenja koja će zaintrigirati svjetsku javnost. Ta rješenja moraju biti kreativna, demokratska, pravedna. Neke takve inicijative se već pojavljuju i to je dobro.
Predsjednik Biden je već najavio da se Amerika vraća na međunarodnu političku scenu. Nekim aktivnostima u vezi Rusije, Kine, Irana i drugih zemalja sa kojima je Amerika rival već svjedočimo. Doći će na red i Balkan gdje Amerika više neće biti nezainteresirana prepuštajući stvari jednostranim Rusima i neefikasnim Evropljanima. Nedavni događaji u Crnoj Gori najbolje pokazuju kako se stvari itekako još mogu vratiti na gore, čak i kada se mislilo da je napredak osiguran te da je sada to rutinska stvar.
Koliko god to čudno zvučalo, eventualno političko sukobljavanje SAD i Rusije oko uređenja Bosne i Hercegovine bi nam vjerovatno odgovaralo. Protekle godine tome najbolje svjedoče jer tog sukoga nije bilo i Rusija je preko srpskih političkih elita ostvarila značajne geostrateške ciljeve u našem regionu. Vrijeme da se situacija mijenja, da se stvari malo politički prodrmaju, učmalost proteklih godina nam nije išla u prilog.
