Piše: Slavko Klisura
„O moralu znam samo toliko da je moralno ono poslije čega se dobro osjećate, a nemoralno ono poslije čega se osjećate loše“ (E. Hemingway)
Već danima u bosansko-hercegovačkoj javnosti jedna za drugom vrte se vijesti o zbivanjima u Bosansko-podrinjskom kantonu. Kao u najboljoj televizijskoj sapunici redaju se epizode o smjenama i imenovanjima u rukovodstvu kantonalne Skupštine, Ministarstvu unutrašnjih poslova, o talovima, pardon – donacijama, koji se dogovaraju izvan zvaničnih institucija vlasti, o snimcima koji bi trebalo da ilustruju te dogovore, demantima, svađama, uvredama, vitalnim nacionalnim interesima, rukama zaprljanim radnjama koje nemaju nikakve veze sa odgovornom politikom.
Već danima, ovi su sukobi na vrhu kantonalne političke piramide kamen političkog i svakog drugog spoticanja kantonalnih vlasti i – kost u grlu građanima i građankama ovog područja. I to kost od koje se, shodno citatu iz vrha ovog teksta, većina njih osjeća loše. Jer, dijele, htjeli ne htjeli , bruku koju su kreirali u vrhovima kantonalne zakonodavnme i izvršne vlasti i moralni sunovrat većine onih kojima su građani darivali časne pozicije izabranih zvaničnika.
Trakavica se , nakon nadmudrivanja i nadigravanja na vanrednim sjednicama kantonalne Skupštine nastavila nizom saopštenja, demantija, izjavama u medijma i naravno, tamo gdje sve započinje i završava, daleko od očiju javnosti. A javnost, bar onaj njen dio u koji bi mogao uvrstiti i nezvanični i neučinkoviti „ građanski parlament“ koji zasjeda ili u kućamna ili u kafanama, ima svoju verziju događaja. I svoje mišljenje o tome. Možemo ga pročitati u desetinama , najviše fejsbuk komentara u kojima se izražava zgražavanje nad onim što čine dobro plaćeni predstavnici naroda u BPK Goražde.
Ni dok je nastajao ovaj tekst nije se naslućivao kraj ove bosansko – podrinjske političke tragikomedije koja ovo područje umjesto sa vijestima o uspješnim firmama (a ima ih), još uspješnijim poslovnim ljudima, kreativnim umjetnicima i sportisistima, aktivnim mladim ljudima (a ima ih) u vrh medijskih komentara, stavlja ovom novom političkom aferom.
I niko ni da se počeše po sramoti. A ona je svakim danom sve veća. Njene posljedice građanke i građani BPK Goražde tek će osjetiti. Polovina je februara, a u BPK Goražde je na snazi Odluka o privremenom finansiranju. A Budžet, a učešće građana u njegovom kreiranju, a problemi sa funkcionisanjem obrazovnog sistema u uslovima pandemije, a nezvanična otpuštanja radnika iz nekih firmi…?
Ma koga briga za to. Važne su fotelje. I sitni šićari koji već godinama ovdje uzimaju svoj danak.
A Drina je iz sata u sat sve veća. Može li ona odnijeti ovu političku zavrzalmu. Ili donijeti neki pomak u funkcionisanju građanske demokratije u BPK Goražde?
Teško, jer:
Veliki Bernard Shaw ostavio je i sljedeću misao – “Demokratija je proces koji nam garantuje da se nama neće vladati bolje nego što to zaslužujemo.”
Što se tiče aktuelne političke parodije demokratije u Bosansko – podrinjskom kantonu i građana i građanki u njoj, ova poruka sve objašnjava.