Nedjelja, 24.11.2024.

Kakav Bergamo, Sarajevo podsjeća na sebe iz 1995.

Subota, 20.03.2021. | Kolumne | Najnovije

Ako je nekome još trebao dokaz o nefunkcionalnosti Bosne i Hercegovine, onda ga lako ovih dana može naći u epidemiološkoj situaciji u zemlji. Čak bi se moglo reći kako je BiH kroz prvu godinu pandemije dobro i prošla, imajući u vidu neučinkovitost institucija i ispreplitanja nadležnosti brojnih razina vlasti. No, protekla dvije sedmice brojevi zaraženih i umrlih od posljedica COVID-19 su eksplodirali i sve upućuje na to kako je BiH u trećem valu pandemije.

Do naglog pogoršanja situacije došlo je nakon relativno mirne zime tokom koje je, unatoč liberalnim mjerama, broj zaraženih bio niži u odnosu na ostatak Europe. Zašto je epidemiološka situacija u BiH mirovala, niko ne može sa sigurnošću reći. Jedni su to objašnjavali pridržavanjem epidemioloških mjera, drugi nepouzdanom statistikom, a treći pak nedovoljnim brojem testiranja. U međuvremenu se ništa od toga nije promijenilo, a bilježi se eksponencijalni rast broja oboljelih. Stoga su vjerojatno u pravu oni koji kažu da BiH trenutno plaća danak potpunoj otvorenosti svojih granica, zimskoj turističkoj sezoni i opuštanju stanovništva. Ono što BiH razlikuje od drugih zemalja koje su se suočavale s naglim rastom broja oboljelih jest potpuno nesnalaženje države. Na razini BiH se ne može donijeti ni jedna ozbiljna mjera jer niti ima ustavnih ovlasti niti političkog dogovora o tomu. Entiteti vode svoje zasebne zdravstvene politike, bez bilo kakve sinhronizacije i zajedničkih dogovora u odgovoru na pandemiju koronavirusa.

U nedostatku ideja i sposobnosti, pojedini lokalni dužnosnici strategiju temelje i na širenju straha. Čist primjer je premijer FBiH Fadil Novalić, “nabaviti ćemo za tri dana”, pa onda ide “nabaviti ćemo za dvije sedmice”. Nesposobnost se demonstrira u nabavci cjepiva, gdje je BiH još na početku. Izuzev 40.000 doza cjepiva Sputnjik V, koje je komercijalno nabavila Republika Srpska, BiH se još uvijek oslanja isključivo na simbolične donacije prijateljskih zemalja. Dakle, sve je kao 1995. godine, samo što ne puca. Država ne funkcioniše, broje se mrtvi, a živi se nadaju humanitarnoj pomoći, ovoga puta u cjepivu.