U današnjem svijetu brzog komuniciranja, demokratije interneta i beskrajnog broja medija pojavio se novi oblik političkog komuniranja s javnošću – otvorenoo pismo. Teško da nešto može biti toliko besmisleno kao „otvoreno pismo“, ali mnogi ga političari u svom plitkom populizmu koriste kao način da ukažu na neki svoj stav, neki svoj angažman.
Apsolutni šampion u objavljivanju tog što se naziva „otvoreno pismo“, čovjek koji je postao sinonim za takav oblik komuniciranja s javnošću je Denis Bećirović. To je poznato i predmetom je analize i podsmijeha u mnogim političkim i intelektualnim krugovima, ali mu, zanimljivo, nije odnemoglo u utrci za bošnjačkog člana predsjedništva 2018. godine. Denis je ostvario dobar rezultat, vjerovatno bi postao predsjednik da SDA te godine nije tako revnosno ‘prilagođavala sebi’ na izborima, a naravno sve u korist Šefika Džaferovića.
U regionalnim okvirima nije zabilježen tako čest oblik komuniciraja „otvorenim pismom“ kao u Bosni i Hercegovini, a u našoj zemlji sada to često radi Dragan Čović.
Trebalo bi do sada da znamo da je dovoljno, ako vrijedite, napisati obični Facebook post, tekst ispod fotke na instagramu ili „cvrkut“ Tweetnut da mediji automatski prenesu to što ste kazali. Moguće je i video snimiti, biće mnoštvo pregleda ako vrijedite i ako vrijedi vaša objava.
Podsjetimo se da je Bakir Izetbegović u svom nastojanju da na svaki način izbjegne odgovornost svoje supruge za loš rezultat SDA na lokalnim izborima u Sarajevu, kazao da je Četvorka bila bolja na društvenim mrežama. Nakon toga, primjetna je njegova intezivnija aktivnost na tim istim mrežama, vjerovatno PR službe koje ga servisiraju sada imaju mnogo više posla da sve to uređuju, češće i bez grešaka. Bakir se upgrade-uje, reklo bi se savremenim IT rječnikom koji je sve prisutniji u našem svakodnevnom govoru.
Otvorena pisma su nekad objavljivana na prvim stranicama dnevnih novina. Bilo je to u doba dok su dnevne novine bile iščekivane, dok su bile jedan od rijekih dostupnih medijskih servisa, dok su ljudi imali mnogo manje šanse doći do informacija na nekom drugom mjestu. Danas su ta pisma tragikomična, kao i odgovori na „otvorena pisma“ koji također u formi „otvorenog pisma“ veoma brzo uslijede.
Komuniciranje s javnosti je danas relativno lakši posao nego ranije. Slijediti stare navike nije dobro, nema za to potrebe. Mladi ljudi koji se ne sjećaju vremena malog broja medija, kontroliranih medija, se zbunjuju i pogrešno educiraju. A na njima svijet ostaje…
