U Bosni i Hercegovini na značajnim političkim pozicijama se nalaze i žene. Naravno, ta mjesta pripadaju ženama, jednako kao i muškarcima, te to ne bi trebala ni biti vijest ili predmetom neke analize.
Vrijedi istaći da su žene predsjednica jednog BH entiteta, podpredsjednica drugog entiteta, premijerka jednog kantona, da su žene zastupljene u svim vladama, parlamentima, vijećima, skupštinama.
Zanimljivo, u posljednje vrijeme pojedine žene, familija lidera SDA i SNSD, Bakirova supruga i Miletova kćer, smatraju se najuticajnim osobama u zemlji.
U percepciji javnosti “vedre i oblače” uljuljane u sigurnost koju im nude Bakirova i Miletova moć. Bakirova moć nije više ni približno tolika kolika je Miletova, Gorica “bolje stoji” od Sebije, ali svejedno.
Sve te dužnosnice na različitim nivoima vlasti bi ipak trebale pokazati više neovisnosti u odnosu na svoje političke mentore, tzv. lidere. Ukoliko samo nastave bezlično i vojnički sprovoditi politike svojih muških šefova ovo društvo neće osjetiti drugačiju perspektivu na društvene procese od one krute mačoističke koja nas je, između ostalog, toliko koštala kroz historiju.
Mnoge su studije napisane na tu temu, različiti su stavovi, ali poznato je da su društva u kojima su žene značajno zastupljene u procesu donošenja odluka, poput onih skandinavskih, humanija, tolerantnija, više posvećena miru i socijalnoj pravdi.
Bilo je i drugačijih iskustava, svi će odmah sjetiti Margaret Thatcher, njene čvrstine i rezolutnosti, napada na sindikate, brzog ulaska u rat oko Foklandskog otočja. Ipak, bila su to druga vremena, totaliratni komunistički režimi su bili ozbiljna prijetnja slobodnom svijetu, moralo se zaustaviti tog ozbiljnog neprijatelja.
U FBiH je pod pokroviteljstvom nevladinog sektora oformljen i Klub parlamentarki Predstavničkog doma Parlamenta FBiH. Članice su iz različitih stranaka. Neke konkretne učinke njihovog zajedničkog angažmana još očekujemo, ali većini građana se sviđa ideja o jednom ovakvom grupisanju.
Možda bi bilo interesantno jednog dana vidjeti i neku saradnju ovakvog tipa i između entitetskih parlamenata, možda postoje pitanja koja mogu biti poveznic svim ženama u tim tijelima, bez ozira na stranački dres ili nacionalnu pripadnost. “Omekšavanje” odnosa u bilo kom kontekstu je dobra stvar u ova teška vremena.
Sve u svemu, mnogo je mogućnosti ali i potrebe za stavom i angažmanom žena. Žene su potencijal ove zemlje, učene su, pedantne, manje sklone korupciji. Mogu ponuditi riješenja za mnoge izazove sa kojima se suočavamo. Trebaju još bolji ambijent i možda malo više odvažnosti.
Moć i uticaj je kao sloboda, mora se za to izboriti, niko je ne poklanja rado. Sve heroine različitih pokreta koje su se borile za prava žena kroz historiju to su dobro znale. Od Klare pa sve do današnjih dana.
