Presuda bivšem predsjedniku Nikoli Sarkoziju je znak da niko nije iznad zakona. Francuska vladajuća klasa odavno je navikla da bude nekažnjena. U tom smislu ovaj sud služi demokratiji.
Nije da Nikola Sarkozi mora u zatvor zajedno sa dilerima droge i kradljivcima automobila. Ako u žalbenom postupku kazna uopšte bude potvrđena, on može udobno da je izdržava kod kuće, sa nanogicom. A njegova supruga Karla Bruni može na gitari da mu odsvira pjesmicu: „Možeš mnogo toga, samo ne daj te uhvate“.
U Sarkozijevoj eri je i bilo „mnogo toga“. Francuzi su se zabavljali detaljima iz njegovog ljubavnog života, ali su njegove političke mahinacije tek kasnije izašle na vidjelo. Sada je osuđen jer je sud utvrdio da je dokazano da je 2014. podmitio državnog tužioca da bi dobio informacije o istrazi.
Predsjednikove afere
U toj priči su svi elementi za dobar scenario: mobilni telefoni za jednokratnu upotrebu, prisluškivani telefonski razgovori, luksuzno plaćena državna funkcija u Monaku…
I to nije sve: u jednom ranijem procesu Sarkozi je oslobođen optužbi za prihvatanje neprijavljenih donacija nasljednice Loreala Lilijane Betankur, svojevremno jedne od najbogatijih žena na svijetu. Ipak, ta afera ga je pratila godinama.
Francusko pravosuđe još nije završilo s bivšim predsjednikom. Za dvije sedmice počinje još jedno suđenje – za ilegalno finansiranje njegove predsjedničke kampanje 2007. Radi se o 50 miliona eura koje je Sarkozi navodno dobio od bivšeg libijskog vladara Gadafija. A istražuje se i konsultantski posao za rusku kompaniju i postavljaju se neprijatna pitanja o zapošljavanju njegove prve žene.
Sarkozi je drugi bivši predsjednik koga je osudio francuski sud: Žaku Širaku se to dogodilo 2011. zbog pronevjere i zloupotrebe javnog novca iz vremena dok je bio gradonačelnik Pariza.
Međutim, najspektakularniji slučaj je bio onaj protiv Fransoa Fijona koji je svoju suprugu godinama imao na platnom spisku, iako gospođa nikada nije radila. Presuda je uništila karijeru tom konzervativnom predsjedničkom kandidatu – i otvorila vrata Emanuelu Makronu.
Zloupotreba kao zvanična privilegija
Prije nekoliko decenija bilo je, međutim, drugačije. Na primjer, optužba protiv Valerija Žiskara Destena, koji je od centralnoafričkog diktatora Bokase dobio (malu) vreću dijamanata – nije prošla.
A to što je Fransoa Miteran svoju ljubavnicu i plod te ljubavi, kćerku, smjestio u državni stan, uključujući i policijsko obezbjeđenje, nekako je prihvaćeno.
U Francuskoj su za vladajuću klasu dugo vladala drugačija pravila nego za građane. Time se hranio bijes koji Francuzi gaje protiv svojih vladara.
Međutim, posljednjih godina pravosuđe sve više istražuje krivična djela koja su počinili političari. Javnost sada u većoj mjeri očekuje pravično gonjenje – i velikih i malih. Stare veze nude sve manje zaštite. Na te promjene ukazuje i najnovija serija istraga protiv velikana pariskog društva zbog seksualnih napada.
Male šanse za povratak
Naravno da sudski procesi poput ovog protiv Sarkozija sa sobom nose i opasnosti. On sam je uvijek govorio da je cijela ta stvar – „lov na vještice“. I sasvim je moguće da politički proces protiv protivničkog političara bude instrumentalizovan. Tu se sada mora dokazati koliko pravosuđe zaista objektivno i nezavisno radi svoj posao.
Za bivšeg predsjednika ova presuda predstavlja udarac. Priča se da je koketirao s idejom da se vrati u visoku politiku na predsjedničkim izborima sljedećeg proljeća – konzervativci ionako nemaju pogodnog kandidata. Formalno, on bi još uvijek mogao da se kandiduje, ali biće teško krenuti u predizbornu kampanju s krivičnim dosijeom.
Naravno da Sarkozi u svojoj stranci i dalje ima veliku moć. Ipak, presuda protiv njega znak je da niko nije iznad zakona. Stoga je to važan signal frustriranim i nezadovoljnim Francuzima.
Bilo bi lijepo da i kod nas krene da se “češlja po onoj trojici”, ko zna, možda bi bili “slučaj Sarkozi II”,…
