Glavni urednik Slobodne Bosne Senad Avdić secirao je u svojoj analizi špekulacije o sukobu na realaciji Milorad Dodik – Aleksandar Vučić te rasčlanio faktore koji su eventualni uzrok političke drame kroz koju prolazi šef SNSD-a.
Tekst sa SB prenosimo u cijelosti:
Tvrdnje i medijske špekulacije o zahlađenju odnosa predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i Milorada Dodika, člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske, koje su dolazile nakon njihovog posljednjeg susreta prije desetak dana u Beogradu, prilikom otkrivanja spomenika Stefanu Nemanji, nijedan od njih dvojice niti bilo ko iz njihovog političkog okruženja nije potvrđivao niti opovrgavao.
Sve do sinoć, kada je Milorad Dodik, gostujući u specijalnoj emisiji Radio-televizije RS, progovorio o toj vrućoj temi otvorenije, emotivnije i opsežnije nego što je to bilo ko od njega očekivao. Na osnovu onog što je kazao može se zaključiti da su njegovi odnosi s Vučićem na mnogo nižoj razini nego što su to i najpristrasniji medijski napisi nagovještavali. “Prošao sam Miloševića, prošao sam Koštunicu, Tadića, Tomu Nikolića…”, kazao je najmoćniji čovjek RS, prepustivši gledateljima da iz svega priloženog logički zaključe da će Dodik “proći”, odnosno preživjeti i nadživjeti i aktuelnog predsjednika Srbije.
“VRATI MI MOJE KRPICE!”
Hoće li? Prije nego što odgovorimo na to pitanje, na koje, uostalom, u ovom trenutku cjelovitog odgovora i nema, pogledajmo šta su tačke, odnosne teme, pitanja oko kojih se Dodik i Vučić ne uspijevaju dogovoriti i oko kojih se razilaze. Na osnovu onoga što je Dodik sinoć kazao, reklo bi se da iz njega progovara neka vrsta lične povrijeđenosti, gotovo infantilne taštine zbog toga što se predsjednik Srbije, pored njega živoig, u posljednje vrijeme odlučio “igrati” i s nekim drugim poltičkim igračima iz Republike Srpske, što, kao godinama unazad, on nema ekskluzivno i nedjeljivo pravo na razgovore, susrete, druženja s Vučićem. Nije Dodik mogao (a niti želio, vjerovatno) prikriti svoju povrijeđenu sujetu i grč na licu koje su precizno uhvatile televizijske kamere tokom svečanosti u Beogradu, na kojoj je u prvom redu među zvanicama svoje mjesto našao Draško Stanivuković, gradonačelnik Banje Luke. Stanivuković, koji je sve do izbornog trijumfa imao status “Dodikovog Alekseja Navaljnog”, kojeg je policija RS hapsila kad god nije imala drugih poslova, a ministar policije šamarao u skupštinskoj sali, imao je u (Vučićevom) protokolu gotovo identičnu težinu i tretman kao aktuelni predsjedavajući Predsjedništva BiH.
Ništa nježniji i tolerantniji nije režim Milorada Dodika bio prema Adamu Šukalu, nekadašnjem poslaniku u Narodnoj skupštini RS, predsjedniku Srpske napredne stranke za RS. Šukalo je na izborima održanim prošlog ljeta izabran za poslanika u Skupštini Srbije na listi Vučićevog SNS-a. Dodik je to doživio kao nelojalnu konkurenciju, što je prvi put potvrdio u ispovijesti na RTRS-u. Zbog toga treba prenijeti integralno cijeli njegov odgovor s tim u vezi.
“Oko Vučića se pojavila jedna grupa ljudi. Od onoga Adama Šukala koji je ovdje bio, pravio razne gluposti. Sada je on neki tamo u SNS-u. Ja to poštujem. On je sada dio Vučićeve Partije i vidim da ih on okuplja, dovodi te opozicionara, hrabri ih, govori im da mogu uvijek doći kod Vučića. Neki i dođu kod Vučića. Ja sam imao sastanak sa Vučićem, znam da je on poslije toga imao sastanak sa nekim opozicionim ljudima… Vi sada imate neke o kojima sam nešto pričao koji su tamo otišli, pobjegli odavde od neke vrste odgovornosti, iznijeli neki novac koji je tamo ozbiljan. I onda su rekli da traže neku vrstu zaštite. Jedan od njih ima zaštitu od šefa obavještajne službe za pokrajinu u Novom Sadu. Pa mu on kaže: Samo ti jurišaj na Dodika. On misli da je dobio svu vrstu podrške.”
KO JE IZNOSIO PARE U SRBIJU?
Analitičar i najžešći kritičar Dodikovog režima Slobodan Vasković na svom blogu tvrdi kako se ove Dodikove optužbe za “iznošenje novca” odnose na Adama Šukala i podsjeća da Šukalo “dok je djelovao u RS nije bio nikada na čelu nijedne značajne firme, bilo kakvog javnog preduzeća, da bi se dokopao novca i još ga ‘iznio u Srbiju’”. Međutim, neki drugi dobro obaviješteni izvori iz RS-a tvrde da Dodik nije aludirao na Šukala nego na Nenada Nešića, bivšeg direktora “Puteva Republike Srpske”, kojeg je s te dužnosti smijenio prije nekoliko mjeseci. Nešić, koji je i zastupnik u Parlamentu BiH, nalazi se na čelu Demokratskog narodnog saveza RS, a prema našim informacijama, u Novom Sadu mu živi supruga s djecom i on je jedini od opozicionih političara koji posjećuje Vojvodinu. Nešića je vrlo vjerovatno primio i Aleksandar Vučić, što je Dodiku poznato. Zato on u televizijskom razgovoru kaže: “Ja nisam otišao tamo i organizovao sve i sastajao se sa opozicijom u Srbiji, niti imam namjeru. I smatram da Republika Srpska i Srbija isključivo na institucionalnom nivou treba da sarađuju i da se taj odnos odvija na taj način, a ne špekulativno.”
Jesu li Vučićevi kontakti s opozicijom i njegovim poltičkim protivnicima iz RS sve što je zaboljelo i učinilo nezadovoljnim Milorada Dodika ili postoji još nešto o čemu on nije (ovoga puta) želio javno govoriti?
ILI ĆE ONI VUČIĆA ILI ON NJIH
Da bismo se približili odgovoru na ovo pitanje, moramo se vratiti dvadesetak dana unazad, kada su beogradski tabloidi, nezamjenjiva, razorna Vučićeva propagandna artiljerija, otkrili održavanje tajnog sastanka u Banjoj Luci, na kojem je glavna tačka dnevnog reda bila “priprema terena za rušenje vlasti u Srbiji” (“Kurir”). Prema izvorima ovog lista, organizator sastanka je bio Miodrag Davidović Daka, kontroverzni crnogorski biznismen, blizak svim dosadašnjim vlastima u Crnoj Gori, koji je u Banju Luku doputovao s vladikom budimljansko-nikšićkim Joanikijem. Njih su dvojica razgovarala sa Miloradom Dodikom. O čemu su ova trojica “zaverenika” razgovarala, nije poznato, ali beogradski tabloid, portretirajući biznismena Davidovića, ukazujući na brojne poslove i projekte u kojima se on pojavljivao u posljednjih tridesetak godina, piše kako je on “presudno uticao… da Zdravko Krivokapić postane premijer Crne Gore”. List dalje otkriva da je “Daka Davidović ovih dana krenuo u pravu ofanzivu sa ciljem da razbukti opoziciono raspoloženje prema vlastima u Beogradu. Saveznike je potražio i u Republici Srpskoj pa je pre nekoliko dana organizovao tajni sastanak sa Miloradom Dodikom, a sastanku je prisustvovao i vladika Joanikije”. Za “Kurir” je “posebno indikativno što je nedavno Dodik, kako je procurilo u javnost, imao još jedan neobičan tajni sastanak sa vladikom diseldorfskim i cele Nemačke Grigorijem, koji sve otvorenije nastupa protiv vlasti Srbije, pa čak figurira i kao mogući predsjednički kandidat opozicije na narednim izborima. Po svemu sudeći, namera im je da Dodika okrenu protiv Vučića”.
U proteklih petnaestak dana Daka Davidović je u ovom žestokom tabloidu imao isti tretman, neprijatelja, kriminalca, rušitelja “predsednika Vučića”, kakav je, recimo, “uživao” mafijaški vođa Velja Nevolja, koji je prije dva dana uhapšen u velikoj policijskoj akciji.
O tajnoj misiji Davidovića i vladike Joanikija u Banjoj Luci, njihovom razgovoru s Dodikom i ulozi vladike Grigorija, tih je dana učestalo na srbijanskim televizijama govorio i ratni zločinac Vojislav Šešelj, ponavljajući da je cilj ove zavjereničke družine svrgavanje Vučića s vlasti. Na jednoj televiziji Šešelj je čak pokazao fotografije s “tajne večere” u Banjoj Luci (na kojoj nije bilo Dodika, ali jeste nekih njegovih suradnika), a na pitanje voditelja odakle njemu taj materijal, zagonetno je kazao da on ima “svugde svoje ljude”.
Milorad Dodik, iako je tih dana tek izašao iz bolnice gdje se liječio od koronavirusa (koji je ostavio ozbiljne posljedice na njegovo zdravlje), pravilno je iščitao poruke koje mu se šalju putem (režimskih) medija i promptno odjurio u Beograd na susret s Aleksandrom Vučićem. Ono što je donedavno bila rutina, gotovo stvar dnevnog rituala, razgovor dvojice srpskih lidera i prijatelja, ovog puta se malo iskompliciralo: Dodik nije primljen u audijenciju kod predsjednika Srbije, tvrde izvori iz Beograda. Tek su se narednog dana sreli na otkrivanju spomenika Stefanu Nemanji.
No, medijsko čerečenje Dodika preko tabloida nije prestalo nakon i tog manje-više hladnog i suzdržanog susreta. I dalje se ustrajavalo na tvrdnjama da famozni Miodrag Davidović u Crnoj Gori, Srbiji i Republici Srpskoj stvara široku mrežu ljudi, u koje spada i Dodik, uz čiju pomoć namjerava detronizirati Vučića.
U jednom tabloidu (“Vesti”) za Davidovića se tvrdi da je”u rušenju aktuelne srpske vlasti krenuo u financiranje više ovdašnjih desničarskih organizacija”.
DODIKOVE PREČICE I OKUKE
List navodi da je “bezbedonosnim službama poznato da je Davidović u prethodnom periodu direktno uticao na aktivnosti koje provodi Branislav Okuka, predsjednik IO Udruženja “Čast otadžbine” iz Beograda”.
Ko išta zna o djelovanju desničarsko-nacionalističkog Udruženja “Čast otadžbine”, koje (u Srbiji) okuplja veterane minulog rata, i njegovog prvog čovjeka Branislava Okuke, nema nijednu dilemu da se dovođenjem njih u vezu s rušenjem Vučića eksplicitno u cijeli navodni zavjerenički scenarij uvlači i Milorad Dodik. Veze Dodika i Okuke su općepoznate, čvrste i uzajamno korisne. Ratni veterani i njihov lider Okuka, ratni komandant specijalne policijske jedinice na Ilidži, podržavali su sve ove godine Dodikov režim i zastrašivali njegove protivnike i opoziciju. Dodik je to znao izdašno nagraditi pa je, primjerice, Okuka formalno zaposlen u Termoelektrani u Gacku, gdje prima visoku plaću iako, rekosmo, živi u Srbiji.
Imajući u vidu medijsku hajku, kao i političko distanciranje Vučića od njega kao jedinog poželjnog i kredibilnog sugovornika u Republici Srpskoj, jedan Dodikov potez od prije dva-tri dana je potpuno neobjašnjiv, gotovo u političkom smislu suicidalan. On je organizirao u Istočnom Sarajevu sastanak s načelnicima svih općina u RS u kojima je njegov SNSD pobijedio na posljednjim lokalnim izborima pa na njega pozvao i, ni manje ni više, Branislava Okuku, kojem ni po jednom racionalnom i funkcionalnom kriteriju nije bilo mjesto na tako zamišljenom skupu. No, Dodik je otišao korak dalje: dodijelio je Okuki počasno mjesto, odmah do sebe i svog šefa kabineta Boška Tomića! Davanjem takve važnosti i počasnog tretmana čovjeku kojeg srpski (režimski) mediji (zna se i po čijem diktatu) povezuju s regionalnom zavjerom protiv Aleksandra Vučića, teško je objasniti ikako drugačije nego kao inadžijsko prkošenje i guranje prsta u oko dojučarašnjem “dragom prijatelju”, zaštitniku, spasitelju budžeta RS… I ne samo to, Vučić je prije tri godine svog prekodrinskog drugara Mileta spasio od sigurnog hapšenja i sudskog progona kada je odbio dostaviti Tužiteljstvu BiH financijsku dokumentaciju vezanu za Dodikovu vilu u Beogradu. Nije pomoglo ni pozivanje bh. strane na institut međunarodne pravne pomoći.
Milorad Dodik je prvi javno progovorio o pogoršanju odnosa sa Srbijom, odnosno Aleksandrom Vučićem, i ostaje da mu se vjeruje ili ne vjeruje na riječ da je prezentirao prave, suštinske razloge koji su do toga doveli. Poznavajući karakter i politički nerv Aleksandra Vučića, malo je vjerovatno da će Dodik na bačenu rukavicu ostati bez adekvatnog odgovora. Koji, odgovor, vjerovatno neće stići od Vučića osobno, jer on ima čitavu mrežu ljudi u državnom aparatu, medijima, sigurnosnom aparatu koji te “nepopularne” poslove obavljaju u njegovo ime i s njegovom autorizacijom.
