Za PRESS piše: Mustafa Cerić
U bosanskom jeziku „miskin“ je onaj koji kod ljudi izaziva žaljenje. Nije ni za osudu ni za kaznu, već jednostavno za sažaljenje zato što mu fali zdrave pameti. Tako bi se moglo reći za francuskog predsjednika Emanuela Macrona da je „miskin, koji je ovih dana, baš kad muslimani širom svijeta obilježavaju „Mevlud“, rođendan Poslanika Muhammeda, a.s., ničim izazvan izazvao gnjev kod više od milijardu muslimana širom svijeta. Ne pamti se da je ikad iko od europskih moćnih političara izazvao toliki gnjev muslimana, kao što ga je izazvao Macron svojom izjavom da će se u Francuskoj nastaviti objavljivati uvredljive karikature o Poslaniku Muhammedu, a.s. Turska na čelu s predsjednikom Tajibom Redžepom Erdogan bila je najžešća u osudi Macronovih izjava. Kuvajt, Jordan i Katar najavljuju bojkot francuskih proizvoda. Pokrenuta je i inicijativa da se tri dana bojkotuje Google i YouTube zato što su klip od 13 minuta zamijenili za objavljivanje filma od 70 minuta o Muhammedu, a.s., pod naslovom „Nevin prorok“, gdje se prikazuje život Allahovog Poslanika u najgorem mogućem obliku.
Nije bilo potrebno francuskom predsjedniku da se miješa u ovu ružnu medijsku priču. Ako se Europa zalaže za apsolutnu slobodu medija, onda treba „slobodnim“ medijima ostaviti da sami procjene da li treba ili ne treba da nešto objavljuju. Nije trebalo Macronu da bilo kojem mediju daje svoju političku podršku za ružnu i tužnu rabotu, koja ne umanjuje ni lik, ni čast, ni djelo Voljenog Perjgambera. Naravno, ubojstvo francuskog učitelja tim povodom je za svaku osudu, kao što je bio i napad na prostorije francuskog satiričkog sedmičnika Charlie Hebdo u Parizu također za svaku osudu. Muslimani širom svijeta su osudili taj napada, koji je označen kao „terorizam“. U Bosni se tim povodom, kao nikad dotada, pomjerio ezan pet minuta za podne-namaz iz solidarnosti s francuskom nacijom. Bilo je mnogo onih koji su vikali: „Je suis Charlie“ ‘“Ja sam Charlie“. Iz tog tragičnog slučaja svi smo trebali uzeti pouku: i mi muslimani i Francuzi, a to je da je pogrešno nasiljem reagirati na uvredu, kao što je i suludo inzistirati na uvredljivim karikaturama, koje vrijeđaju najtananije vjerske osjećaje kod ljudi, bez obzira o kojim se ljudima radilo i bez obzira o kojoj je vjeri riječ.
No, očito Miskin Macron nije se mogao uzaptiti, nije moga sakriti svoju netrpeljivost prema islamu i muslimanima. Uvjeren sam da se sada zbog toga kaje, ali jednom kad se izgovori, riječ nije više u posjedu onoga koji ju je izgovorio. Ona postaje tuđa roba s kojom svi, i dobri i loši, mogu da trguju. Zato mi je žao Miskina Macrona. Žao mi ga što je osramotio samoga sebe pred cijelim muslimanskim svijetom, koji u glavnom nema ružno mišljenje o Francuskoj. Žao mi ga je što je izazvao muslimane da se izjašnjavaju o Francuskoj jer nema muslimana u svijetu, konzervativnog ili liberalnog, isključivog ili tolerantnog, primitivnog ili inteligentnog, koji može, hoće i smije opravdati uvredljive karikature o Muhammedu Alajisselamu, koji je kao milost poslan cijelom čovječanstvu. Vrijeđanje časnog Poslanika Muhammeda, a.s., nije vrijeđanje njega samoga. On je već odavno u Džennet-i firdevsu sa Nuhom, Ibrahimom, Musaom i Isaom, a.s. To je vrijeđanje simbola časti i ponosa živih muslimana danas. Miskin Macron je zaboravio da se u simbol ne smije dirati. Zaboravio je na povijesni podatak da britanska imperija nije istjerana iz Indije zbog kolonijalizma, već zbog udara na simbol časti i ponosa vjere kod Hindusa i muslimana. Također, treba učiti i iz povijesti križarskih pohoda, koji su završeni tako kako su završeni i koje danas ne treba ni izazivati ni pokretati jer današnji svijet, nakon svega, ne može se dijeliti ni po vjeri, ni po naciji, ni po rasi, ni po netolerantnoj sekularnoj ideologiji.
Francuski predsjednik Emanuel Macron trebao da zna da se ljudi rađaju i umiru, dolaze i odlaze te da će i on jednoga dana otići sa Ovoga na Drugi svijet. Oko toga nema izuzetka. Svi smo u tome jednaki: égalité. Smrt nas sviju čeka – kad-tad i polaganje računa pred Svevišnjim Bogom.
Također, treba znati da se nacije dižu i padaju, carstva nastaju i nestaju, civilizacije se rađaju i umiru, moćnici prkose svijetu i sramote se pred Bogom i svijetom, ali nūr, svjetlo Allahovog vjerovjesnika i poslanika Muhammeda će sjati, kao što sunce sja do Sudnjega dana; ali ljubav u srcima muslimana prema Muhammedu, a.s., biti će vječni plamen dok god je svijeta i vijeka na zemlji. Niti Charlie Hebdove uvredljive karikature mogu Muhammedovo, a.s., svjetlo ugasiti, niti Macronova podrška za to može umanjiti ljubav muslimana prema Božjem Miljeniku Muhammedu, a.s. Naprotiv, svjetlo još više sja i ljubav još više plamti u srcima muslimana.
Francuskom predsjedniku Miskinu Macronu treba pomoći da to shvati – prije ili kasnije. Ako iko, onda mu mi u Bosni možemo pomoći da se izvadi iz živoga blata, u kojeg se sâm ukopao. I, ako i zašto, onda zbog pokojnog predsjednika Žaka Širaka, koji je ispravio antibosansku politiku njegovog prethodnika François Mitterranda. Kao Europljani, mi Bosanci imamo srce za Evropu i u dobru i u zlu. Nikad nismo bili osvetnici, ali jesmo uvijek bili časni i ponosni na simbole naše vjere, kao i na naše bosanske simbole tolerancije i suživota unatoč optužbi za katarsku herezu.
Uvjeren sam da će Emanuel Macron priznati svoj grije, pokajati se i tražiti halala od muslimana, koji će onda odustati od bojkota francuskih proizvoda i živjeti u miru i slobodi od ružnih i uvrjedljivih karikatura. I sloboda ima svoje granice kao i sve drugo na ovom ograničenom i prolaznom svijetu – dunjaluku.
Allahu Svemogući, osnaži nas u našoj ljubavi prema Muhammedu, a.s.!
Allahu Sveznajući, nauči nas kako da nam Muhammed, a.s., bude uzor u životu!
Allahu Milostivi, omili nam Muhammedov, a.s., Sunnet!
