Za PRESS piše: Mustafa Cerić
Nedaleko od sela Mijakovići i Dragovići, u općini Vareš, nalazi se Bobovac, najznačajniji i najbolje utvrđeni grad u drevnoj Bosni, kao „drevna prijestolnica bosanskih vladara“ (Ivo Bojanovski), a ne kao „sjedište vladara hrvatske srednjovjekovne države u Bosni“, kako stoji u nekim antibosanskim pamfletima.
Bobovac je u ratu bosanskim vladarima bio sigurno utočište i neosvojivo uporište, pa su u njegovim čvrstim bedemima sklanjali svoje porodice, svoje blago i kraljevsku krunu. Na Bobovcu su bosanski kraljevi primali goste i strane poslanike, ambasadore te rješavali sporove i izdavali povelje.
Dolaskom Osmanlija u Bosnu, bosanska kraljevina je ukinuta tako što je Bosna postala dio univerzalne osmanske carevine. Time je Bobovac izgubio svoj politički značaj. Ali nikad nije izgubio svoj povijesni i simbolički značaj u smislu drevne tradicije bosanskog kraljevstva i bosanske državnosti. Dakako, Bobovac ima i svoj duhovni značaj u smislu sjećanja na vjeru i tradiciju drevnih Dobrih Bošnjana „Bono Homini“, koji su imali svoju Bosansku crkvu – ni istočnu ni zapadnu, ni brišćansku ni kršćansku, već svoju „krstjansku“. Oni su se zvali „bosanski krstjani“, a drugi su im drugačija imena davali: katari, albi, ili albigenzi, paterani, babuni, bogumili, a sve da ih se obilježi kao katarske heretike, protiv kojih je u Europi, preciznije u Francuskoj, bila ustanovljena inkvizicija 1233. god. Pripadnika katarske „hereze“ bilo je najviše u pokrajini Languedoc. Osnovna ideja „katarske vjere“ bila je antimaterijalizam, koji ubija u čovjeku duh i dušu. Sve što je dobro dolazi iz duhovnog, a sve što je zlo dolazi iz materijalnog svijeta.
Nema apsolutne suglasnosti ni oko jedne, pa tako ni oko bosanske historije o tome tko oslobađa a tko porobljava jednu zemlju, kraljevinu ili državu. Uvijek je bilo i uvijek će biti da je neko za jedne osloboditelj, dok je za druge porobljivač. Ali, uvijek ima i nešto oko čega može biti razumske suglasnosti. Kada je riječ o našoj bosanskoj povijesti ima to nešto oko čega se možemo svi složiti, pod uvjetom da svi jednako imamo dobro volju. Prije svega, ima spoznaja da prošlost ne možemo mijenjati, ali možemo sadašnjost uljepšati i budućnost osigurati na način zajedničke molitve-dove na Bobovcu.
Svakako, nadbiskup vrhbosanski Vinko Puljić zaslužuje pohvalu što je na Bobovcu inicirao molitvu za domovinu. Jučer smo, upravo, vidjeli katolički molitveni skup na Bobovcu u prisustvu vojske i policije. Čuli smo i poruke o ljubavi prema domovini. Naravno, domovina ima svoje vlastito ime – Bosna.
Otvori link ovdje:
https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/174182/kardinal_puljic_na_bobovcu_mi_cemo_nestati_ako.html
No, ono što mi je nedostajalo jest prisustvo zajedništva u molitvi-dovi jučer na Bobovcu. Naime, zar ne bi bilo lijepo i razgaljujuće da smo jučer na Bobovcu vidjeli raskoš bosanske različitosti u jedinstvu molitve Svevišnjem Bogu za zajedničku nam domovinu Bosnu?
Nema nitko pravo Bobovac prisvajati samo sebi ni nacionalno, ni državno, ni duhovno zato što simbol Bobovca pripada jednom vlasniku, a to je Bosna i njeni autohtoni Bošnjaci/Bosanci različitih vjera, Bosna koja nikad nije bila ni hrvatska ni srpska, ni turska, ni austrougarska, ni jugoslovenska, već isključivo i samo bosanska. Ima još mjesta u Bosni, gdje bi katolici i muslimani, ali i pravoslavci, mogli imati zajedničke susrete, molitve-dove i dijalog, kao što je Jajce, gdje ne bi trebalo pozivati „korumpirane“ studije da od čibuka sude o spornim slučajevima bosanske povijesti, već treba dozivati odgovorne i savjesne bosanske duhovnike, treba prizivati bosanskog Dida na zajedničku molitvu-dovu za jednu nam i jedinu domovinu Bosnu i njenu Hercegovinu.
Lijepo je bilo ove godine vidjeti kardinala Puljića u Potočarima na dženazi ubijenim Bošnjacima u srpskom genocidu, ali bi još ljepše bilo vidjeti kardinala na dženazi u Ahmićima. Nikad mi neće biti jasno zašto prvi bosanski kardinal Puljić nije prihvatio moj poziv više puta da zajedno obiđemo sva sporna mjesta među Bošnjacima i Hrvatima u srednjoj i južnoj Bosni – Hercegovini?
Ako je kardinal imao neki razlog da odbije to učiniti sa mnom, nadam se da sada nema nikakvog razloga da to uradi sa mojim nasljednikom reisu-l-ulemom Kavazovićem. I, dakako, ne bi trebalo biti nikakvog razloga da iduće godine na Bobovcu bosanski kardinal u katolika i bosanski reisu-l-ulema u muslimana održe zajedničku molitvu-dovu, dijalog, za bosansku domovinu i državu u duhu Božje ljubavi, koju njeguju katolici i u duhu Božje svemoći, koju hvale muslimani. Bio bi to povijesni podvig katolika i muslimana u Bosni, podvig kojem bi se divila Europa i svijet. Bila bi to lekcija svima kako muslimani uče od katolika kako se voli u ime Boga, ali i kako katolici uče od muslimana kako se pouzdaje u Božju svemoć upravljanja svijetom.
Ovih dana objavljen je dnevnik pokojnog zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića od kojeg sam naučio upravo to – ljubav prema čovjeku u ime Boga. Kad bi bosanski biskupi u Bosni imali vjeru u ljubavi i ljubav u vjeri kao što ju je imao kardinal Kuharić, Bosna bi bila najsretnija zemlja na svijetu. Ali, isto tako kada bi muslimanska ulema imala srce, kao što ga je imao Muhammed, a.s., svijet bi bio u mnogo boljoj situaciji.
Otvori link ovdje:
Nisam siguran da će ovaj moj apel bosanskom kardinalu i bosanskom reisu-l-ulemi biti uslišan, ali u duhu zahvalnosti i sjećanja na moje drevne pretke, Dobre Bošnjanine, „Bono Homini“, ja sam ispunjavam moje pravo i obavezu „napučivanja na dobro“ i „odvraćanja od zla“. U to ime ovo bi mogao biti tekst za Bobovačku zajedničku molitvu-dovu iduće godine:
- Bože milostivi, ako pogriješimo, podari nam snagu Ademovog (a.s.) pokajanja!
- Ako nas zamrači krivovjerje, osvijetli nam put Ibrahimovim (a.s.) pravovjerjem!
- Ako nas zadesi nesreća, pouči nas Nuhovoj (a.s.) lađi spasa!
- Ako nas uhvati strah od silnika, osposobi nas Musaovom (a.s.) pravdom!
- Ako nam se ponudi mržnja, spasi nas Isaovom (a.s.) ljubavlju!
- Ako budemo protjerani iz domova, osnaži nas Muhamedovom (a.s.) željom za povratkom domovima našim.
- Bože Svemogući, ujedini naša srca u vjeri i ljubavi,!
- Učvrsti korake naše u istini, pravdi i ljubavi!
- Osnaži volju našu u bratstvu i slozi!
- Udruži misli naše u domu, domovini i državi!
- Bože pravedni, molimo te da nasilnicima oduzmeš mač, a slabima da podariš moć vjere u istinu, pravdu i ljubav za našu nam zajedničku domovinu i državu Bosnu i Hercegovinu!
Otvori link ovdje:
