Nažalost, matematika nimalo ne stoji dobro. Prema najnovijim podacima Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, velikosrpski negator genocida ubjedljivo vodi na načelničkim izborima u Srebrenici. Naime, Mladen Grujičić trenutno Aliji Tabakoviću bježi za skoro dvije i po hiljade glasova. Podrška koja će Tabakoviću sigurno stići poštom iz bijeloga svijeta, većinski od protjeranih srebreničkih Bošnjaka, najvjerovatnije neće biti dovoljna za saniranje na terenu ostvarene prednosti zajedničkog kandidata Milorada Dodika, te resto republičkosrpskih stranaka.
Po svemu sudeći, Srebrenicom će i naredne četiri godine upravljati moralni bijednik, politički jadnik Grujičić, koji nesumnjivo nikada ne namjerava priznati višestruko presuđene genocidne radove vlastitih ubica – sunarodnjaka, okupljenih pod komandom doživotno presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića. Hrabri bošnjački povratnici na Drinu iznova će tako doživljavati uvrede, poniženja, frustracije, na okolnosti užasne prošlosti od koje, očigledno, pobjeći ne mogu. Politika možda jeste poznata kurva, ali zato je demokratija beznadežna drolja.
Da se razumijemo, drugi put nakon Dejtona očajnički gubimo Srebrenicu. Čestiti ljudi, pošteni i pravdoljubivi insani ovih dana neutješno teško podnose novi izborni poraz. Nije, kažem, dobro, ne obećavaju statistike nikako. A zamislimo samo kako je na mezarju u Potočarima…
Prva reakcija Bakira Izetbegovića nakon nedjeljnih rezultata glasila je: „SDA je izgubila u Sarajevu, ali uvjerljivo je pobijedila u BiH“. Odgovorno tvrdim, samo je moralna spodoba sposobna izvaliti takvu gadost pored recentnog srebreničkog debakla! I nije to prvi put Izetbegoviću da najvažniji bosanskohercegovački grad na dunjaluku ne benda za suhu šljivu. Isto je napravio i prije četiri godine, kada je vlastitom potkapacitiranošću Srebrenicu premijerno isporučio kandžama genocidnih manijaka. Kako bi valjda nastavili četničko iživljavanje iz ratnog perioda.
U međuvremenu, predsjednik SDA srebreničke je žrtve prevario i hinjskom opstrukcijom revizije tužbe za presuđeni genocid na Međunarodnom sudu pravde. Sjećamo se svi, ne dajte mi lagati, one sramotne predstave unutar privatne prćije SDA-ovog sarajevskog gradonačelnika Abdulaha Skake, poznatijoj kao Vijećnica…
Da se ne lažemo, kada su patriotsku bosanskohercegovačku priču, a povodom lokalnih srebreničkih izbora 2012. godine, predvodili Sulejman Tihić, Zlatko Lagumdžija i Emir Suljagić, Ćamil Duraković s pjesmom je postao načelnik. Ubjedljivo je, hoću reći, devastirao Dodikovog kandidata. Srećom, tada se suprug Sebije Izetbegović politički nizašta nije pitao.
Nažalost, višegodišnje iskustvo dokazuje da je Izetbegović, naprosto, intelektualno-politički kloc. Koji uz kućnog ljubimca iz državne obavještajne službe, podaničku poslušnost privatnih ministara sigurnosti, vanjskih poslova i odbrane, klimoglavstvo dvojice članova Predsjedništva BiH, te totalne koruptivne kontrole najmanje četiri člana CIK-a BiH, nije sposoban na izborima odbraniti Srebrenicu. Krivi su vazda drugi! Konakovići, čampare, nikšići, kojovići, samo krivice sa farme izetbegovića nema!
Jer, važnija je bolnica na Koševu od Srebrenice. Važniji su kantonalni tenderi za zetove. Važnija je Općina Centar nego deset drugih općina. Ko im halali, nije normalan.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora Bakira Hadžiomerovića.
(Raport.ba)