Za PRESS piše: Mustafa Cerić
Ne zna se tačno otkud je ubačena klica podjela u Bošnjaka? Čini mi se da joj se korijen zametnuo u izdaji Husein-kapetan Gradašćevića 1883. god. Nisu Bošnjaci imali snage ni da se odupru koljaču Omeru-paši Latasu 1850. god. Kad im Švabe dođoše na prag, ostaviše Hadži Loju da se bori sâm.
Nisu se najbolje snašli ni u Prvom ni u Drugom svjetskom ratu jer ne imadoše ni pravu glavu ni pravu sablju da se bore za svoju stvar. Podijeliše ih na prosrpske, prohrvatske il’ neopredijeljene, a to značaše da bijahu svačiji i ničiji samo da ne bi bili svoji na svome. Tito im dade nacionalno me “Musliman”, ali ih ateistički komunizam podjeli na mlade i režimske muslimane, od kojih neki bijahu muslimani “ateiste”, a neki “teisti”, od kojih neki bijahu fundamentalisti.
Živjeli su tako Bošnjaci da ni sami nisu znali ni kako, ni zašto, ni za koga da se bore jer nijednu bitku nisu vodili za svoje već za tuđe interese. Srpsko-crnogorska agresija na Bosnu 1992-1995. god., koja je imala za posljedicu srpski genocid nad Bošnjacima, ujedinila je Bošnjake/Bosance u borbi za goli opstanak. Bošnjaci/Bosanci nisu nikad bili ni jedinstvenije, ni organiziraniji, ni odlučniji, ni prepoznatljiviji u svijetu kao što su bili u svom otporu srpsko-crnogorskoj agresiji 1992-1995. god., odnosno svojoj borbi za svoj biološki, duhovni, nacionalni i državni opstanak. To jedinstvo Bošnjaka bilo je iz nužde i obećavalo je da će se održati iz potrebe za nacionalnu, duhovnu, kulturnu i državnu samobitnost, kao izraz nacionalne svijesti, ali i kao dug prema šehidima, bosanskim sinovima i kćerima, koji su položili svoje života za slobodu bosanske hiže, bosanske domovine i bosanske države.
Osim u slučaju izdajnika Fikreta Avdića u Krajini, Bošnjake niko nije mogao podijeliti ni nacionalno, ni ideološki, ni politički, ni plemenski. Bošnjaci su bili jedna misao i jedna akcija. Vjerovali su da je cijeli svijet bio njihov jer su znali da se ne bore samo za svoju već i za slobodu svih ugroženih nacija u svijetu. Bošnjaci/Bosanci su izašli iz nametnutog im rata kao moralni pobjednici.
Cijeli svijet im je odao priznanje za hrabrost i moralnu dosljednost. Zbog zločina srpskog genocida protiv njih, Vijeće sigurnosti UN-a je formiralo međunarodni tribunal u Hagu za suđenje ratnim zločincima za genocid. Na tribunal u Hagu izvedeni su srpski politički i vojni čelnici zbog zločina genocida nad Bošnjacima, što je svojevrsni presedan u međunarodnom pravosuđu. Ovu činjenicu buduće generacije Bošnjaka/Bosanaca treba da znaju.
Nažalost, u miru među Bošnjake se iznova ubacuje klica razdora. Ovoga puta dijele ih na vehabije i antivehabije, na rodoljube i izdajnike, na podobne i nepodobne, na prave i krive, na one koji su s njima i one koji su protiv njih. No, najbolnija od svih podjela je podjela koju sami Bošnjaci prave protiv samih sebe. Zar je moguće da su se, zaista, spustili na dno dna, gdje se nema kuda, već da sami sebe zatrpaju u bezdan.
Optužuju se Bošnjaci, međusobno, o tome ko je od njih veći ruski špijun. Iako ih niko za to nije prozvao. Pa je li to moguće? Jest moguće iako svi znaju da je Dragan Čović najveći i najvjerniji ruski doušnik u Bosni, ali eto Bošnjaci su se dosjetili da još jednom spase obraz Čoviću od njegovog srama, kojeg eto sebi natiču. O Dodiku nema potrebe govoriti. On nije tajni već javni ruski poltron, koji radi na štetu Bone.
Zanimljivo je napomenuti da je ovih dana Srbija dobila snažnu poruku da se odluči gdje pripada: Europi ili Rusiji? Povod za to bila je Vučićeva najava vojne vježba sa Rusijom i Bjelorusijom, koja je odgođena nakon što je Europa bila jasna – ili si Vučiću s nam ili si protiv nas? Nažalost, o ovom slučaju nismo ništa mogli pročitati u sarajevskim medijima.
Amerikanci su napravili spisak svih portala, lažnih i onih drugih, koji rade za rusku “Soft Politics” u svijetu, uključujući i portale u Bosni. Zato je bespotrebno da se Bošnjaci međusobno gađaju oko toga (t)ko od njih u Bosni radi za Ruse. Amerikanci sve znaju. Ali, mi u Bosni ništa ne znamo šta se to oko nas dešava dok slušamo, gledamo i ibretimo se oko vijesti da je ratni zločinac Krajišnik umro, kojem sarajevski mediji posvećuju dužnu pažnju kao da je riječ o bosanskom narodnom heroju, a ne o srpskom ratnom zločincu. I to je samo još jedan paradoks koji nas zbunjuje, pored ovog oko Rusije. Još nisu zaboravili ni podjele oko Đukanovića, a Bošnjaci si nametnuše sebi podjele oko Rusije. Eto, samo im je trebala još ta podjela oku Rusa pa da (sve)bošnajčke unutarnje podjele dožive vrhunac ahmakluka, ahmakluka koji ima svoje ime i prezime: “bruka i sramota”! Ima li tu pobjednika? Nema!
– Ima li tu gubitnika? Ima!
– Svi su gubitnici!
– I oni koji optužuju i oni koje se optužuje za suradnju sa Rusima!
– Svi smo gubitnici – i mi i oni!
– I svi su mahniti u borbi za mrvice vlasti u Kantonu Sarajevo, dok u Bosni ljudi jedva sastavljaju kraj s krajem!
– Please, dozovite se pameti!
– Shvatite da niste sami i da vas meleki prate!
– Ali, pratimo vas i mi!
– I ne zaboravite, izbori su blizu!
– Vaše podjele, podijelit će i nas pa vam neće ništa ostati osim žala za starim vremenima!
– Nemojte podcjenjivati inteligenciju oštroumnih Bošnjaka, koji vrlo dobro znaju ko je na pravoj a ko na krivoj strani!
– Možda se sjetite ovih riječi!
– Nadam se da neće biti kasno!
– Allahu Svemogući, osnaži nam jedinstvo misli i akcije! Amin!
