Za PRESS piše: Mustafa Cerić
Lijepo je imati brata u vjeri i kao prijatelja u nevolji. Brata u vjeri uzimamo kao novo za gotovo, dok se za prijatelja u nevolji moramo izboriti. Moramo biti prijatelji da bismo imali prijatelja. Mnogo puta sam se osvjedočio da brat u vjeri nije nužno i prijatelj u nevolji.
Teoretski, mnogo je braće u vjeri, ali je malo iskrenih prijatelja u nevolji. To znam bolje danas nego što sam znao jučer. Ali nije nikad kasno da spoznaš istinu. Najgore je ako istinu nikad ne saznaš, već umreš u zabludi. Brata u vjeri imaš u glavi, a prijatelja u nevolji imaš u srcu, kao i on tebe.
Jedan od mojih prijatelja, kojeg imam u srcu, a i on mene, imao je potrebu da me jučer nazove da bi me prijateljski posavjetovao da se izvučem iz bosanskog političkog, moralnog i medijskog blata. Kaže, moraš se izdignut iznad toga. Ne dopusti da te uvaljaju u tu bosansku kaljužu. Ti imaš cijeli svijet pred sobom. Hvala, rekoh, ali zasad ne mogu iz ove situacije izaći zbog Korone. Moram ovdje biti i ostati u ovom i ovakvom bosanskom političkom, moralnom i medijskom blatu sa mojom braćom i prijateljima. U stvari, moram čistiti, koliko mogu, to blato što ga nanose na naš mentalni i duhovni sklop. Nanose ga tako da naše uši ne čuju ono što treba da čuju a naše oči da ne vide ono što treba da vide. Svaki dan to rade – nanose blato na blato. Na naš mentalni i duhovni sklop. Moramo se prati od tog blata. Nije dovoljno prati se pet puta dnevno abdestom, već je nužno to činiti i gusulom. Ali, blato se ne zadržava samo na tijelu, već se lijepi i za dušu. Zato nije dovoljno pet puta dnevno klanjati, već je nužno i sedam dova učiti za spas duše od nečistog blata.
Rekoh, nadam se, prijatelju, da me razumiješ da se uz duhovni i intelektualni napor može ostati čist u nečistom blatu i drugima pomoći da se čiste. Ne, ja ne mislim tako, veli moj prijatelj. U nečistom blatu, ne možeš ostati posve čist. Moraš se makar malo uprljati bez obzira koliko puta se prao dnevno – abdestom i gusulom.
Ostao sam bez teksta, ali sam ipak odlučio ostati ovdje, pet puta dnevno uzimati abdest i jednom dnevno gusul te učiti sedam dova za spas moje duše i za spas duše mog nasljednika reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića, kojem želim reći da najbolje razumijem kako se osjeća dok obnaša najčasniju i najtežu dužnost reisu-l-uleme u Bošnjaka. Zna reisus-l-ulema da su Muhammeda, a.s., u Taifu njegovi sunarodnjaci gađali kamenjem. Isaa, a.s., je njegov učenik Juda izdao. Nije, dakle, čudo što se gađa prva duhovna glava u Bošnjaka. Čudno je što ga ne brane od Iblisovih napada oni koji su tu uz njega da ga brane svojim moralnim i umnim štitom? A možda to i nije ništa čudno jer u Bosni je oduvijek bilo lakše brinuti tuđe brige, voditi tuđe bitke, boriti se za tuđe interese i braniti tuđe duhovne i moralne vrijednosti, nego se brinuti o sebi i svojima, nego voditi svoje bitke, nego se boriti za svoje vlastite interese, nego braniti svoje duhovne i moralne vrijednosti. Da, upravo tako, lakše je bilo braniti Aja Sofiju od kahrimana Redžepa Tajiba Erdogana nego reisu-l-ulemu Kavazovića od jednog bosanskog Iblisa, koji je prevršio sve granice ukusa, edeba i morala u napadu na ličnost i instituciju reisu-l-uleme pred očima svekolike bosanske uleme i intelektualaca.
U više navrata imao sam moje kritičke osvrte na turskog predsjednika Redžepa Tajiba Erdogana. Zasigurno, Erdogan je markantna politička pojava ne samo za Tursku, već i za Europu i cijeli svijet prema kojoj niko ne može ostati ravnodušan. Zato ima mnogo onih koji ga vole, ali i onih koji ga ne vole zato što je neobičan.
Ali, ko smo mi u Bosni da ocjenjujemo njegovu odluku o Aja Sofiji?
Nismo mi ni pozvani, ni prozvani, ni kvalificirani da branimo Aja Sofiju od Erdoganovih političkih i moralnih procjena, ali jesmo i pozvani, i prozvani, i kvalificirani da branimo ljudski i moralni integritet bosanskog reisu-l-uleme Kavazovića, koji se ne smije osjećati ostavljenim od onih, koje je imenovao da mu budu od pomoći u obnašanju časne dužnosti reisu-l-uleme u Bošnjaka, kao i da mu budu duhovni i intelektualni štit u nošenju i prenošenju emaneta, kao qāʼim-meqām khilāfeta.
U stvari, ko smo mi u Bosni da čitamo moralnu lekciju predsjedniku Turske Erdoganu za Aja Sofiju, slučaj koji nas ovdje ničim ne obavezuje, a nismo u stanju da otjeramo bosansku muhu sa moralnog lica našeg reisu-l-uleme, slučaj koji nas i moralno i ljudski obavezuje. Priča da će bosanski Iblis odustati od svog inata i da će ta priča brzo proći i biti zaboravljena je naivna priča, koje sam se naslušao.
Ova priča neće brzo proći i neće se zaboraviti ako moralna i intelektualna pamet bosanske uleme i intelektualaca ostane po strani kao da ju se ništa ne tiče. Ako se nečisto blato na obraz naše vjere i nacije nastavi nanositi iz dana u dan neće ga moći oprati ni abdest ni gusul. Niti će sedam dova biti uslišano jer iza dove mora slijediti amel – akcija. Zato nečisto blato, koje nanosi bosanski Iblis na moralno lice naše Islamske zajednice treba brisati, obraz treba oprati i namirisati ga obećanjem na vjeru u Allaha Svevišnjeg i na vjernost emanetu bosanskog reisu-l-uleme, koji ima ulogu qāʼim-meqāma izgubljenog khilāfeta.
Eto, to sam htio danas reći mom prijatelju zašto nisam u stanju izaći iz bosanskog blata i otići u svijet!
Moram ostati ovdje u ovom bosanskom blatu, moram ga brisati koliko mogu, moram prati obraz naše vjere i nacije abdestom i guslum, moram učiti sedam dova da očistim moju i dušu mog brata i nasljednika!
Musa, a.s., je učio dovu za svog brata Haruna kad se vratio sa Sinaja!
Allah Milostivi je Musaovu dovu uslišao!
Nadam se da će Svevišnji Allah uslišati i moju dovu, koja je iskrena iz duše i srca!
Ovdje sam jer moram i drugima pomoći da se čiste od nečistog blata abdestom i gusulom te da s njima zajedno učim sedam dova za spas duše naše cijele nacije!
Tako, neka nam svima Svevišnji Allah pomogne! Amin!
