Javnost u Bosni i Hercegovine jučer je svjedočila bizarnoj medijskoj prepirci ministrice vanjskih poslova BiH Bisere Turković i zastupnika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Damira Arnauta. Politički aktivni članovi dva davno začeta porodična klastera u bh. diplomatiji, klaster porodice Turković i klaster porodice Arnaut, počeli su medijsku svađu o tome ko je veći patriota.
Imenovanje Bisere Turković za ministricu vanjskih poslova BiH ulijevalo je nadu da će njen mandat ostati upamćen kao mandat procvata bh. diplomatije. Zbog dugogodišnjeg diplomatskog iskustva javnost je zatvorila oči na činjenicu da je Turković za ministricu imenovana kao penzionerka. Nažalost, ispostavilo se da godine iskustva ne znače nužno i iskustvo.
Od 1993. godine država je potrošila milione KM na finasiranje života Bisere Turković u Zagrebu, Budimpešti, Beču, Washingtonu, Bruxellesu i Dohi. Da smo kojim slučajem u liku Bisere Turković 2019. godine dobili kvalitetnog ministra vanjskih poslova onda bi se novac potrošen u proteklih 26 godina mogao smatrati investicijom. Međutim, ogromna doza nerazumijevanja stanja u zemlji, neupućenost u osnove ustavno-pravnog sistema BiH, nepoznavanje političkih procesa i poremećen sistem vrednovanja govore u prilog tome da je ulaganje u Biseru Turković bilo ništa drugo neko investicioni promašaj.
Stanje ne/svijesti i poremećenog sistema vrijednosti Bisere Turković javnost je jučer imala priliku vidjeti prilikom medijske prepirke sa zastupnikom Damirom Arnautom.
„Gospodin Arnaut je bio ambasador ove zemlje i upoznat je o djelokrugu rada diplomatsko-konzularne mreže. Njegov otac je bio ambasador u Srbiji, a i majka i amidža su mu obnašali diplomatske funkcije. Otac je mogao da prenese na sina kako funkcioniše ovo ministarstvo i on je trebao da zna kako se to radi. Zbog toga iznenađuju njegove izjave i insinuacije da se ova uspješna posjeta Srbiji okarakteriše kao neuspješna”, glasio je odgovor ministrice Turković na Arnautove kritika u vezi s njenom posjetom Srbiji.
Ova izjava najbolje opisuje stanje nesvijesti u kojoj je normalno sina poslati u Ambasadu BiH u Kataru i još se čuditi zbog toga što je narodu sporno što sin ministrice vanjskih poslova, na samom početku njenog mandata, biva zaposlen u ambasadi u kojoj je mama prije izbora za ministricu bila ambasadorica.
Sukob Arnauta i Turković u krajnju ruku je bizaran. Prije svega jer oboje dolaze iz porodica koje već desetljećima karijere grade u udobnim foteljama bosanskohercegovačkih ambasada, državnih agencija ili javnih preduzeća. U njihovim glavama to je čin patriotizma: I Turković i Arnaut, zbog ljubavi prema BiH, članove svoje porodice stavljaju na raspolaganje državi.
Ljubav prema BiH niko ne spori jer ko ne bi volio državu iz čijeg budžeta desetljećima prima ambasadorsku, savjetničku ili parlamentarnu plaću.
(PRESS Media)
