Piše: Mustafa Cerić
Poštovani gospodine Dritan,
Htio sam ti odmah pisati nakon izbora u južnom Sandžaku – Crna Gora. Ne zato što te poznajem, već zato što te nepoznajem iako si studirao u Sarajevu. Ugledni bosanski prof. Esad Zgodić nije samo tvoj profesor, već iskreni prijatelj, koji nam je objasnio tvoj lik i karakter. Žao mi je što nisi prihvatio njegovu ponudu da ostaneš u Sarajevu da poučavaš bosanske studente.
Nisam ti pisao zato što ti ovih dana pišu svi i oni koji te znaju i oni koji te ne znaju da te ili otpišu ili zapišu.
Odlučio sam ipak da ti pišem ne zbog tebe već zbog sebe da ti se u ime zdrave bosanske pameti, koje još kod nekog i ponegdje u Bosni ima, ispričam zbog neukusnog i primitivnog odnosa prema tvojoj političkoj pojavi u Crnoj Gori zato što sa svoja četiri poslanika ugrožavaš tridesetogodišnji režim knjaza Mila Đukanovića, koji je u Bosni kupio sve što se moglo kupiti za sitne pare.
Mnogi su i svoj dîn prodali za Đukanovićev dinar. Ti mora da se osjećaš ponosnim jer ni veliki sultan Mehmed Fatih ne bi mogao uzdrmati crnogorskog knjaza samo sa četiri svoja vojnika.
Drago mi je ako si u Bosni naučio Alijinu maksimu: „Vjeruj i bori se“! Nažalost, ova maksima u Bosni sve više blijedi. Umjesto nje u Bosni danas važi maksima:„Ne vjeruj i sjedi tu gdje ti aga kaže“. Tumači se da uspjeh i spas nije više u nama već u njemu. Jer ako se zaljulja intelektualna i politička žabokrečina na Balkanu, posebno u južnom Sandžaku – Crnoj Gori, izletit će krokodil, koji može progutati sve na Balkanu. Ali, krokodil je već tu – Vučićev “mali šengen“ umjesto „europske unije“, gdje ima vukova i lisica, ali nema krokodila sa velikim žvaljava da nas proguta.
Znam da te ne iznenađuje to što se pričaju i piše u Bosni, kao što znam da te ne iznenađuju ni njihove optužbe da si kriv za „rusko-četničku upravu“, koja se nije dogodila, a Đukanovićase u Bosni abolira iako je aktivno sudjelovao u srbo-četničkom događanju protiv bosanske države i Bošnjaka sve do genocida. Nije lahko biti ni fin ni dobar na Balkanu. Nije lahko ni lijepo govoriti ni dobro činiti. Ako im lijepo govoriš, proglasite te da si munafik, a ako im činiš dobro, pitaju se odakle mu to. O tome jedna arapska poslovica kaže: „Čuvaj se zla od onoga kojem si učinio dobro“.
Nije lahko ni ostati pošteđen od njihovih zlobnih etiketa. Nisam razmišljao o tome da kažem: Je suis Dritan! Ali mi ne smeta što me s tobom poistovjećuju iako se naši svjetonazori razlikuju po mnogim pitanjima, ali su istovjetni po pitanju slobode mišljenja, slobode govori, slobode izbora, slobode savjesti i slobode od knjaza Đukanovića. Ponosan sam na to i zato razmišljam da kažem: Ja sam Dritan! Ali, ostavljam to njima da kažu. Neka se naslađuju jer ništa drugo i ne znaju, već da prelijevaju iz šupljeg u prazno i čekaju da im knjaz Đukanović izda neka nova zaduženja kako bi Bosnu spasio od „rusko-četničke uprave“, koja je u Bosni dobrano već na djelu. Zato mi prija da nisam u društvu ni Đukanovića, ni Dodika, ni Vučića. Nemam namjeru ni da ti pišem o svim našim Đukanovićima, Dodicima i Vučićima, ali imam potrebu da ti kažem da sam sretan što sam slobodan da mislim mojom vlastitom glavom i da govorim jasno i tečno mojim bosanskim jezikom, kojeg ti kao Albanac razumiješ i odlično govoriš. Hvala sarajevskim profesorima koji su te tome naučili. Zato te molim da održavaš vezu sa tvojim profesorom Zgodićem, koji te najbolje razumije, koji ti može dati najbolji savjet, i koji nema nikakve zlobe u sebe ne samo prema tebi, već prema svim ljudima, koji „vjeruju i bore se“ za građanske ideale i humanističke principe. Nadam se da ćeš me razumjeti ako ti kažem da nije loše imati blizu sebe jednog Edebalija, koji vidi i ono što se iz brda valja.
U nadi da ćemo se jednog dana sresti u Sarajevu ili negdje drugdje, primi izraze mojeg osobitog poštovanje uz dovuSvevišnjem Allahu da ti prosvijetli um i pokaže istinu u tebi i oko tebe! Amin!
