Nelson Medela, čovjek ogromnog životnog iskustva, znanja i mudrosti je na kraju svoje karijere uputio poruku kojom je sumirao svoju viziju za buduće generacije: ”Obrazovanje je najmoćnije oružje koje možete upotrijebiti da promijenite svijet”.
Piše za PRESS: Arduana Memić
Dakle, znanje je moć, a stvaranje društva znanja i jednakih šansi je najbolji i najefikasniji način da država ostvari stabilnost i ekonomski prosperitet. Tu se naravno, kao condicio sine qua non, nameće i segment vladavine zakona, koji zajedno sa obrazovanjem čini formulu uspjeha svakog naprednog društva.
“Niko nije iznad zakona” je stara izreka koje su se držale sve pravedne države i svi pravedni vladari kroz dugu historiju ljudske civilizacije. I da je mudrosti kod naših političara i stranačkih lidera, i danas bi to bilo tako. Ove dvije gore spomenute izreke bi bile na mamorandumu svake političke partije koja cijeni pravdu, pravičnost, obrazovanje i jednakost, umjesto što se preferira poltronstvo i podobnost.
Kome predsjednik SDA šalje poruku da direktor OSA-e Osman Mehmedagić “neće otići”, iako i ptice na grani znaju da ne ispunjava zakonske uvjete za tu poziciju. Dodiku i Čoviću? To ne bi bilo logično, jer obojica i žele da SDA na tako važnoj poziciji i dalje, suprotno zakonu i zdravom razumu, drži osobu koja je u profesionalnom i moralnom smislu visoko kompromitirana, institucionalno “šuplja” i zakonski neodrživa odnosno, trajno podložna diskreditaciji u svakom momentu i kad god to dvojac Dodik-Čović poželi, što onemogućava ili značajno ograničava kapacitet i aktivnosti koje na zaštiti ustavnog poretka i sigurnosti, treba da preduzima i sprovodi direktor OSA-e.
Pa kome je i zašto poruka da Osmica “neće otići” upućena? Upućena je iz nekoliko razloga. Prvi je samoohrabrivanje, psihološki refleks koji smo gledali kod komunističkih diktatora 90-tih godina, kada čovjek zna da nije u pravu i vidi da stvari idu u lošem pravcu, onda sam sebe pokušava ubijediti da je i dalje moćan i važan i da će sve biti u redu. Danas svi znamo kako su se takvi događaji završili. Drugi razlog je slanje poruke pojedincima, navodno iz pravosudnog i policijskog sektora, koje direktor OSA-e k’o biva drži “na vezi”, kako bi im se poručilo da je Osmica još uvijek “aktuelna adresa” na koju se mogu obratiti, iako je svima jasno da to ne odgovara istini. Osmica je jednostavno s personalnom izvedbom cirkuske tačke koja se zove “imaginarne diplome”, diskreditovao sam sebe.
Zamislite situaciju u kojoj direktori obavještajnih agencija iz regiona i svijeta ćaskaju na pauzi nekog ozbiljnog sastanka. I jedan od njih, npr. iz Njemačke ili Slovenije, onako neobavezno počne evocirati uspomene s fakulteta, dogodovštine iz studentskih dana, anegdote sa predavanja, a samo direktor OSA-e šuti. Zašto ti šutiš Osmo, pitale bi ga kolege? Koji si ti fakultet i gdje završio? A onda bi Osmica, pun samopouzdanja i svjestan podrške SDA, gordo odgovorio: “E to vam kolege ne mogu kazati, to je u BiH državna tajna”! Bio bi to šok za sve prisutne, od koga se dugo ne bi oporavili.
U ovome je ustvari i suština nepostojanja strategije i vizije, i sva dubina tragedije u koju je direktor OSA-e doveo sam sebe, SDA i čitavu BiH. I zato je “trebao otići”, za dobrobit svih, posebno SDA, i kao poruka obrazovanim profesionalcima koji bi državotvorno, stručno i odgovorno obavljali posao direktora OSA-e, a takvih ima dosta, Nastrašniji i najrazorniji dio poruke da “neće otići”, je upućen mladim ljudima, da ne moraju učiti, studirati i završiti fakultet, dovoljno je samo da se učlane u stranku, da prilikom potpisivanja pristupnice ostave “svoju pamet”, “da ne pokušavaju misliti svojom glavom”, da budu beskrajno lojalni i spremni na poltronstvo svake vrste. I da će brzo, ako se toga budu držali, postati direktori ili ministri. O tempore, o mores! Kuda nas to vodi najveća stranka u BiH? Da li mi to živimo u Domanovićevoj satiričnoj priči o “Vođi”?
Koga u stvari štiti Osmica, kao poželjni porodični direktor koji navodno “ne treba i neće otići”? Državu? Ne. Bošnjake? Ne. Dobru regionalnu saradnju? Ne. Odabrane pojedince iz političkog vrha jedne stranke i članove jedne porodice? Evidentno. Ali čak i to radi loše, nespretno, primitivno i spletkaroški. Kada će to shvatiti vrh SDA pitanje je za “milion dolara”, ali što prije shvati bit će bolje i za SDA i za BiH. Ovako, predsjednik SDA tvrdi da će Osmica “ostati” i time posredno šalje poruku Dodiku i Čoviću da sve ostalo može “proći”. Ustvari, predsjednik SDA, stoji iza švedskog stola i čuva samo jedno “jelo”- OSA-u, dok SNSD i HDZ uzimaju sa stola šta im se prohtije: SIPA-u, RAK, UIO, Graničnu policiju, i tako dalje. Tako da će na kraju ovoga mandata, SNSD i HDZ biti siti i ugojeni, dok će SDA, odnosno Bošnjaci, čuvajući “nedovoljno obrazovanog” direktora OSA-e, ostati gladni i neuhranjeni.
Zato je ključno pitanje ko i na kojim političkim i državnim pozicijama zaista treba ostati, ako se nastavi ovakva rasprodaja državnih funkcija po sistemu ličnog interesa i na bazi prakse “gotovina za veresiju”, i posebno ako se BiH odnosno Bošnjaci, zbog nekoliko loših kadrovskih rješenja dovedu u inferioran položaj bez mogućnosti da upravljaju procesima očuvanja i napretka BiH. Neko će, na kraju balade morati otpjevati i tu strofu u kojoj će morati dati odgovor na pitanje: “Šta je sve otišlo, da bi direktor bez fakulteta ostao”?
