Za PRESS piše: Mustafa Cerić
Poznato je da je Bosna zemlja čuda. Čudo bosanskog otpora u ratu zadivilo je cijeli svijet, dok je čudo bosanskog ne-otpora u miru iznenadilo sve nas u Bosni. Mnogo je primjera za taj ne-otpor, ali jedan je na mene ostavio najgorči utisak – Sutorina. Ova gorčina ovih dana u meni izaziva gađenje ne samo zbog slogana nekih u Sarajevu: “sve damo, al’ Đukanovića ne damo”, već zato što nam navodni “probošnjački” ili ti “probosanski” heftadar “Faktor” preko autora N.P., čitaj preko KOS-ovskog agenta, tumači kako je Bosna imala “dobrosusjedske odnose” sa Crnom Gorom pod vođstvom Đukanovića, što bi trebalo da znači da ako njega, Đukanovića, više ne bude, bit će upitni dobrosusjedski odnosi između Bosne i Crne Gore.
Kao dokaz dobrosusjedskih odnosa agent iz “Faktora” navodi tri ključne stvari:
(1) potpisivanje Sporazuma o granici u Beču između Bosne i Crne Gore bez problema;
(2) Milo Đukanoviće je nedvosmisleno podržao euroatlantske integracije Bosne, uključujući i punopravno članstvo u NATO (protiv Dodika);
(3) za razliku od bosanskog entiteta, gdje vlada srpska politika, Đukanović priznaje bosanski jezik i dozvoljava da na tom jeziku bošnjačka djeca uči u crnogorskim školama.
Otvori link ovdje:
Agent iz “Faktora” nas dalje podsjeća da do takvog potpisivanja o granici između Hrvatske i Srbije nije moglo doći zato što ta dva naša susjeda nemaju nekoga à la Đukanović, koji je s oduševljenjem primio bosansku Sutorinu kao prida za dobrosusjedske odnose Bosne sa Crnom Gorom, odnosno sa Đukanovićem.
No, okrenimo stvar obrnuto. Zar nije bilo logično da Đukanović, kao izraz svog kajanja za organiziranje i aktivno sudjelovanje u agresiji na Bosnu i genocid nad Bošnjacima te kao želju da ima dobrosusjedske odnose sa Bosnom i kao poštovanje prema Bošnjacima, kao jedine nacije koja je fasovala genocid od raspada Jugoslavije – da Đukanović odustane od bosanske Sutorine, a ne da sve učini da bosansku Sutorinu otme od Bosne? Zašto Bosna i Bošnjaci uvijek moraju biti lijep primjer za dobro susjedstvo sa svojim komšijama? Zašto se bosanske komšije jednom ne potrude da pokažu dobru volju, da nešto Bosni poklone što joj ne pripada, kao što Bosna poklanja Sutorinu Crnoj Gori, kojoj to ne pripada, pa da i mi u Bosni vičemo kako nema graničnih nesporazuma među nama? Zašto Bosna i Bošnjaci uvijek mora plećati cijenu za mir i slogu sa svojim komšijama, nekad u krvi a nekad u imetku?
Možda ima pokoji, ali zasigurno nisu svi Bošnjaci/Bosanci u Bosni blećci da ne mogu shvatiti da Bosna može bez problema potpisati sporazum o granicama sa svojim susjedima ako im hedijiše ono što oni hoće da imaju/otmu od Bosne, kao što je to uradio Đukanović. Meni nije poznato da ima iko na bijelom svijetu, da ima ijedna država na zemaljskoj kugli, koji se odriče prava na komad svoje državne teritorije, gdje ima izlaz na more kao što je to bosanska Sutorina, bez političke i pravne borbe njenih državnih, pravnih i intelektualnih patriota?! No, nije čudo veliko samo u tom mentalnom ne-otporu, već je čudo mnogo veće što se čin predaje, tj. izdaje, bosanske Sutorine Đukanoviću veliča i hvali kao patriotski čin i velika mudrost bosanskih političara i visoka pamet bosanskih pravnika. Pogledajte kakvu političku i pravnu borbu Hrvatska vodi sa Slovenijom za parče na jadranskom moru pored tolikog mora, koje Hrvatska ima?
Zaista, kako ih nije stid pred Bogom i svijetom da nam u “Faktoru” tumače kako Sutorina nije bila bosanska, a svi znaju da jest i svi znaju da je to pitanje išlo pred međunarodni sud da bi Bosna dobila parnicu u svoju korist. Zato je Crna Gora, tj., Đukanović, sve učinio, tj. potplatio, da Bosna odustane od pravne borbe pred međunarodnim sudom za bosansku Sutorinu. Pa kako ih nije stid pred Bogom i pred bosanskim šehidima na Kovačima i širim Bosne da nas sada uvjeravaju da je prodaja ili izdaja Sutorine častan čini i da je zbog toga važno da Bosna Đukanovića podrži, odnosno ako ga skinu s vlasti Bosna je u opasnosti. Od koje opasnosti? Od srpsko-četničke, koja je prisutna u Bosni sa šesnaest četničkih registriranih organizacija? I k tome još, stotine zaposlenih u institucijama bosanske države, koji svakodnevno rade na omalovažavanju i rušenju bosanske države? Ne vodite brigu, Bošnjaci moji, oni će se lahko pomiriti i udružiti u zločinački poduhvat protiv “poturica” sa ili bez Đukanovićem o kojem je svjedok u Hagu ovako svjedočio: – Kao što sam ranije spomenuo, Đukanović je održavao bliske veze sa vođstvom Republike Srpske (RS). Velike količine oružja i goriva su preko Crne Gore isporučene bosanskim Srbima, a za veliki deo ove trgovine je zaslužan Milin brat, Aleksandar Aco Đukanović. Čak i kada je, navodno, Milošević uveo blokadu RS nakon što su odbacili Vance-Owenov plan, oprema je i dalje obilato ulazila u RS iz preko granice sa Crnom Gorom. Koliko znam, međunarodni posmatrači su bili na samo jednom graničnom prelazu (u Šćepan Polju) tako da se šverc neometano odvijao.
Takođe, paravojne formacije koje su dejstvovale najpre u Hrvatskoj a potom u Bosni, prošle su kroz obuku i imale pomoćne objekte u Crnoj Gori. Znao sam za najmanje dva velika centra za obuku koja su funkcionisala od kraja 1991. i tokom 1992. Jedan je bio u Lukovu, kod Nikšića, a drugi u Golobovcima, na vojnom aerodromu u Podgorici… Rekao je to u svom svjedočenju na tribunalu u Hagu svjedok Samardžić Nikola. (0106-8390-0106-8423/Samardzic Nikola/jdp/ljz/mrk/jsr).
Toliko o Đukanivićevoj nevinosti za genocid u Bosni! Prema tome, oni koji kažu da Đukanovića nema u knjiga za genocid u Srebrenici, treba da iščitaju sve knjige, a ne samo one koje im Đukanović označi da ih mogu čitati u njegovu odbranu.
Drugi razlog, kojeg nam navodi agent iz “Faktora”, zašto treba da volimo Đukanovića je njegova podrška Bosni da uđe u NATO. Svakakvih gluposti sam se naslušao u ovoj našoj Bosni, ali ova glupost je najveća i najporaznija koju sam ikad čuo. Otkad Đukanović postade mjera za bosanski ulazak u NATO? Dajte, molim vas, poštujte makar malo bosansku inteligenciju. Ima među nama i glupih, ali ne baš toliko da nas ubijate u zdrav mozak i da nam trujete dušu od koje nas glava boli i povraća nam se.
No, za agenta iz “Faktora” najuvjerljiviji dokaz da Đukanović nema alternativu ne za Crnu Goru već za Bosnu treba da bude njegova milost oko bosanskog jezika. Zamisli kolika je to Đukanovićeva velikodušnost i dobroćudnost kad prizna bosanski jezik i dopušta da bošnjačka djeca na tom jeziku uče u crnogorskim školama? Zar nije zaslužio Nobelovu nagradu? To je, doista, veliko, kao što je veliko i ono da Đukanović dopušta Bošnjacima u Crnoj Gori da udišu crnogorski zrak, da piju crnogorsku vodu i da jedu crnogorsku hranu.
Bošnjaci moji, kako smo došli na tako nizak stupanj našeg ponosa i časti?
Gdje nam je vjera u Boga?
Gdje nam je ponos i čast bosanskog šehida?
Šta bi rahmetli Alija rekao da se vrati i da čuje o čemu mi pričamo i oko čega se sporimo dok im dajemo Sutorinu i s time se ponosimo?
Allahu Milostivi, smiluj nam se i uputi nas na pravi put!Amin!
