Bh. javnost ovih dana svjedoči oštrim porukama koje su članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Šefik Džaferović uputili, s pravom, na adresu predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića, zbog njegove skandalozne odluke da odlikuje Zlatana Miju Jelića koji je optužen za ratne zločine nad bošnjačkim civilima.
Ipak, pravo pitanje je zašto bh. dužnosnici, posebno članovi Predsjedništva BiH, uvijek čekaju da Bosna i Hercegovina bude dovedena pred “svršen čin” i onda im jedino preostaje pisanje sterilnih saopštenja za javnost koja proizvode podsmjeh kod onih kojima su upućena. Nikome nije jasno zašto se praksa durenja, nepoznata savremenim demokratskim društvima u kojima se sve rješava čestim kontaktima, argumentovanim razgovorom i konstruktivnim dogovorom, konačno ne promijeni i zašto Džaferović umjesto uloge epigona, a Komšić kalimera, ne pokušaju igrati uloge proaktivnih sudionika u političkim procesima, barem u regionu Zapadnog Balkana.
Jer da su se uspjeli izgraditi kao ozbiljni i poželjni sagovornici, vjerovatno bi BiH na međunarodnom, a i domaćem planu imala manje problema. Zašto sa Milanovićem, koji je prije šest mjeseci izabran za predsjednika Hrvatske, niko od članova Predsjedništva BiH nije obavio ozbiljan razgovor, upoznao ga sa bh. stavovima u brojnim bilateralnim pitanjima, kao i sa problemima u muđusobnim odnosima? Da se to dogodilo, pitanje je da li bi se Milanović odlučio da donese ovakvu neprihvatljivu odluku. Da li su Džaferović i Komšić čuli za imena Steve Pendarovskog, Mile Đukanovića, Boruta Pahora, Ilir Mete, ili predsjednika država Višegradske četvorke koji su vrlo uticajni u EU? Da li su ikada s njima obavili službeni razgovor i upoznali ih sa vanjskopolitičkim prioritetima BiH? A svi nevedeni su predsjednici država članica NATO saveza. Lijepo je predsjednicima drugih država čestitati Bajram ili Božić, ili državni praznik, ali to su svečarske prilike i to ni izdaleka nije dovoljno, niti može predstavljati drzavničke aktivnosti koje bi vodile kvalitetnoj i konstruktivnoj međunarodnoj saradnji, prezentaciji bh. interesa i pozicioniranju BiH.
Zar je zaista funkcija članova Predsjedništva BiH da se bave smjenama u GS, da svake sedmice idu po svoje mišljenje u Beograd ili da čuvaju i drže zagrijanom fotelju dok se u istu ne vrati raniji član Predsjedništva BiH? Žargonski kazano, niti nam ko dolazi niti naši dužnosnici gdje idu. To je nažalost, istina koja je ponižavajuća za svakog patriotu i građanina BiH. Politika se vodi od slučaja do slučaja, a ključne odluke se donose ili u krugu porodice ili u kafanama.
Jeste da je BiH na Balkanu, i da možda imamo balkanski mentalitet, ali je vrijeme da se stvari počnu mijenjati, da se počnu preuzimati evropski maniri i da ključne institucionalne procese u BiH počnu voditi obrazovani i sposobni funkcioneri koji imaju znanje, iskustvo i regionalni i međunarodni rejting. A takvih je u BiH dosta, u svim strankama i svim institucijama. Samo što se ne vide od magle koju proizvode istrošeni političari niskog dometa, ali ogromne sujete i nezajažljivih ambicija.
(PRESS)
