Razgovarao: Hazim Okanović
Aktuelni dekan Fakulteta za upravu Univerziteta u Sarajevu doc. dr. Emir Tahirović u intervjuu za portal PRESS istakao je važnost edukacije kadrova iz oblasti uprave. Naveo je kako je za trenutno stanje uprave u Bosni i Hercegovini, u dobroj mjeri krivac kadrovski “razorena“ javna uprava. Ukazao je na česte izmjene sistematizacija radnih mjesta s ciljem povećanja broja uposlenih, da li se funkcije povjeravaju stručnom ili stranačkom kadru te da li je sadašnju upravu neophodno podvrgnuti funkcionalnoj analizi sistematizacije radnih mjesta.
Već izvjesno vrijeme ste dekan Fakultet za upravu Univerziteta u Sarajevu koji baštini tradiciju od 2005. godine. Kažite nam koliko važno specijalističko obrazovanje kadrova za državnu upravu?
Kada se govori o specijalističkom obrazovanju kadrova za državnu upravu u Bosni i Hercegovini u zadnjih minimalno stotinu godina, može se zaključiti da je ova oblast, u najmanju ruku, potpuno prepuštena školovanju drugim školama. U tome primat imaju fakulteti, poput pravnog i/ili ekonomskog, ali oni nisu primarno fokusirani i osposobljeni za izvođenje specijalističkih oblika obrazovanje za državnu upravu. Prva Viša upravna škola, koja se bavila ovom prevashodno upravnom naukom, formirana je još 1952. godine. Djelovala je u svim glavnim gradovima bivše Jugoslavije. Školovanje je bilo u trajanju od dvije godine. Uslijed nejasnih razloga, mogućih utjecaja lobija pravnih fakulteta i drugih subjekata, 1981. godine ova škola biva ukinuta. Od tog perioda, u upravi preovladavaju kadrovi svih profila i naučnih orijentacija, obavljajući najsloženije upravne poslove. Godine 2005. u Bosni i Hercegovini se poprvi put u njenoj historiji, formira Fakultet za javnu u pravu sa sjedištem u Sarajevu. Taj Fakultet je svoj nastavni plan i program preuzeo od Fakulteta za upravu Univerziteta u Ljubljani. Ipak, ova institucija nije osnovana od strane onoga kome najviše treba (države), nego od private Agencije. U određenoj mjeri, ova visokoškolska institucija svojim radom i djelovanjem ukazuje na nedostatke u obrazovanju u upravi i važnosti sistemskog obrazovanja. Zagovara neophodnost sistemskog pristupa obrazovanju, edukaciji, te kreiranju procesa u državnoj administraciji u Bosni i Hercegovini.
Koliko je važno djelovanje u pravcu reforme javne uprave?
Imajući u vidu heterogenost i složenost pravno-političkog i društvenog sistema Bosne i Hercegovine, reforma uprave nameće se kao jedan od ključnih prioriteta za razvoj države i društva. Ta reforma je, pored toga, i jedna od ključnih na putu u procesu pristupanja Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji. Izgradnja uspješnog modela uprave u Bosni i Hercegovini podrazumijeva usvajanje i implementiranje projekata reforme sadašnjeg sistema uprave. Ta reforma podrazumijeva više aspekata, a ključni su: reforma zakonske i normativne pozicije uprave, funkcionalna reforma u smislu jačanja kapaciteta za pružanje usluga građanima i reforma administrativno-teritorijalne organizacije države. Ovaj dio reforme, odnosno ponuda jednog takvog modela bi se mogao inkorporirati i promatrati kroz sva tri prethodno navedena aspekta reforme uprave u Bosni i Hercegovini. U tom kontekstu, postavlja se opravdanim pitanje ponude adekvatnog modela koji bi se odnosio na obrazovanje i edukaciju upravnih djelatnika na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini. Radi se, zapravo, o ponudi modela upravne škole, po uzoru na neke europske razvijene države, ali i na pojedine države iz regiona i susjedstva. Budući da u Bosni i Hercegovini ne postoji cjelovit i jedinstven društveni program reforme uprave koji bi obuhvatio sve nivoe vlasti (od državnog do nivoa jedinica lokalne samouprave – općina i gradova), nameće se potreba traganja za modelima koji su izvodljivi i mogući u takvoj situaciji. Postaje jasno da javne politike iz domena reforme javne uprave ne mogu ići odozgo prema dolje, nego obratno, odozdo prema gore. Tako i segment unutar koga je moguće izvesti i implementirati u praksi određene reformske korake jeste segment koji se tiče uvođenja novog modela upravne škole za Bosnu i Hercegovinu. To je jedino moguće koncipirati trenutno na nivou kantona, u ovom slučaju Kantona Sarajevo. Navest će se neki od identificiranih problema, koji opterećuju rad uprave, a na osnovu kojih je potrebno kreirati adekvatna rješenja.
U Bosni i Hercegovini su česte izmjene sistematizacija radnih mjesta s ciljem povećanja broja uposlenih. Kako to komentarišete?
Prva neuralgična tačka jeste konstantna izmjena sistematizacija radnih mjesta, s ciljem povećanja broja uposlenih. Često se uvode moratoriji na upošljavanje, koji se, usljed čestih promjena vlasti, namjerno i svjesno krše. Dakle, osmišljavanje najboljih rješenja i konstantna sistematizacija radnih mjesta jeste nešto što bi bila tačka hitnog rješavanja. Konkursna procedura ja takva da na prijedlog jednog od organa Agencija za državnu službu Federacije Bosne i Hercegovine provodi konkursnu proceduru i obavlja prijem na osnovu zahtjeva organa uprave. Međutim, sama procedura je u velikoj mjeri formalna, počev od konkursa i testa koji se provodi. To znači da se vrše upošljavanja stranačkih kadrova, podobnih za određene pozicije. Dakle, regrutacija i prijem u državnu službu je tačka problema. Usljed navedenih problema i revizija u sistematizaciji, nije rijetka pojava da službenici sa završenim tehničkim fakultetima rade na najsloženijim upravnim poslovima. Također, koja visokoškolska institucija je priznata ili ne često ovisi samo od rukovodioca ili kreirane sistematizacije za svaki organ uprave pojedinačno. Potrebno je, stoga, unificirano, jednoobrazno i adekvatno obrazovanje državnih službenika. Edukacija već uposlenih u državnoj službi, seminari i redovna savjetovanja u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine se obavljaju od strane Agencija za državnu službu Federacije Bosne i Hercegovine. Usljed neadekvatnih tema (tematskih oblasti i cjelina) i neprilagođenih oblasti edukacije, privatne institucije obavljaju pojedinačne pozive s ciljem edukacija posebno bitnih oblasti kao što su javne nabavke. Ovakve bitne oblasti edukacije ne bi nikako smjele biti prepuštene slobodnom tržištu. Edukacije iz određenih oblasti bi trebale pratiti reforme istih, te se ova oblast ne može gledati odvojeno od nevedenih bitnih problema.
Da li se funkcije povjeravaju stručnom ili stranačkom kadru?
Kada neka politička koalicija dobije parlamentarnu a poslije i izvršnu vlast, rukovodeće funkcije se daju osobama koji često nisu upoznati sa suštinskim stanjem u upravi i posebno u organu kojega će voditi. To, također, traži posebno obrazovanje i edukaciju. Samo osmišljavanje procesa u javnoj upravi traži naučni pristup koga danas nema a može se definisati kroz naučni institut za javnu upravu. Ovo su samo neki od problema koji zahtjevaju poseban pristup i adekvatan odgovor. Taj odgovor bi podrazumjevao jasnu strategiju koja bi vukla reforme, te aktivnosti koje bi dale prve rezultate nakon vrlo kratkog vremena. Prije svega, mora se uzeti u obzir činjenica da Kanton Sarajevo, kao kanton na čijem je teritoriju glavni grad države Bosne i Hercegovine, predstavlja tačku interesiranja cijele države, ali i regiona. To znači da bi sva rješenja trebala poteći iz ovog dijela zemlje. Analizom organizacije regrutovanja i obrazovanja za upravu u gore nevedenim zemljama, primjećeno je da je sistem u zemljama regiona dosta identičan i sličan. Uzimajući u obzir ustavno uređenje države Bosne i Hercegovine, potvrđuje se teza da inovativni sistem treba pokrenuti na lokalnom, tj. kantonalnom nivou, po modelu Njemačke i djelimično Francuske organizacije. Za ovaj obim posla potrebna je institucija koja će biti u stanju obavljati obrazovanje novih kadrova za javnu upravu, ali i edukaciju već postojećeg kadra.
Da li je sadašnju upravu neophodno podvrgnuti funkcionalnoj analizi sistematizacije radnih mjesta?
Kako bi se dobili adekvatni podaci, te predložila prava rješenja, svakako je potrebno, prije svega, sadašnju upravu Kantona Sarajevo podvrgnuti funkcionalnoj analizi sistematizacije radnih mjesta i postojećeg broja uposlenih. U sklopu institucije koja bi obavljala ove aktivnosti, potrebno je formirati Institut za javnu upravu, koji bi na adekvatan način osmišljavao najbolju moguću organizaciju javnog sektora, te implementacije sa naučne ravni. Jasno je da bi sve općinske administracije (devet općina Kantona Sarajevo) trebale proći istu analizu. Na osnovu ovoga bi se ušlo u uvid stanja administracije, tj. broj adekvatnog osoblja, te koji je to broj administrativaca (djelatnika u upravi) koji se treba pripremiti ili odškolovati, koji edukativni profil treba pripremiti, koje oblasti treba tretirati edukacijama, te da li neke institucije možda treba objediniti ili uspostaviti neke nove. Ove oblasti moraju biti u saglasnosti sa usvojenim javnim politikama i strategijama. Nakon upravnog modeliranja Kantona Sarajevo, neizostavno bi na red došli i drugi kantoni po istoj proceduri. Samim tim bi se stvorila okosnica i kičma moderne uprave, a rezultati bi veoma brzo bili vidljivi. Dobro koncipirana uprava bi rušila stranačke barijere u potrazi za adekvatnim rješenjima. Sasvim je jasno da istraživanje i razvoj jesu aktivnosti koje iziskuju mnogo energije, ali ipak to je jedino moguće provodivo rješenje. Što se prije stvore naučni kapaciteti za analizu i kreiranje, prije će se doći do rješenja identificiranih problema. Postavlja se i pitanje kakav je profil institucije koja može odgovoriti gore navedenim problemima u isto vrijeme? Kako je navedeno, ovdje se podrazumjeva organizacija koja u svome okrilju obavlja sljedeće aktivnosti: ciklično obrazovanje, kontinuiranu edukaciju već uposlenih, kratke edukacije političkim zvaničnicima prije samog čina preuzimanja funkcije u trajanju od dvije do pet sedmica (upravna akademija), te koja ima tjelo za kreiranje procesa što odgovara naučnom Institutu za javnu upravu. Prijedlog odgovora na to pitanje jeste da se treba posvetiti onome što se već u toj oblasti ima, potpuno ili djelimično, odnosno osvrnuti se na institucionalni okvir koji već egzistira i postoji, a u fokusu mu je obrazovanje i obuka kadrova u oblasti javne uprave.
Koju ulogu u cijelom procesu ima Fakultet za upravu?
Aktuelno, u okviru Univerziteta u Sarajevu, kao pridružena članica već dugi niz godina djeluje i radi Fakultet za upravu. Fakultet educira sadašnje i buduće djelatnike u upravi kroz sva tri ciklusa studija (diplomski, master i doktorski studij). Također, u sklopu ove institucije djeluje i Centar za cjeloživotno učenje, koji ima kapacitete vršenja edukacija uposlenika, te organiziranja akademija za političke izabranike. Dok, s druge strane, formiranje novog naučnog instituta traži puno opširniji pristup. Ako uzmemo u obzir aktuelnu pravnu i institucionalnu poziciju Fakulteta, dosadašnje uspjehe u oblasti obrazovanja i naučno-istraživačkog rada, saradnju s eminentnim institucijama u zemlji, a osobito inozemstvu, kao i članstvo Fakulteta u značajnim i uglednim svjetskim i europskim organizacijama iz domena javne uprave, onda se približavamo upravo konkretnom modelu upravne škole. Da bi se to u konačnici i ostvarilo, neophodno je poduzimanje dodatnih važnih koraka. Prvo, Fakultet za upravu treba postati institucija od državnog značaja i važnosti. To znači da država treba zakonski i na svaki drugi način pozicionirati Fakultet kao državnu visokoškolsku instituciju za obrazovanje i obuku budućih i trenutnih upravnih djelatnika. Drugo, djelovanja Fakulteta treba postati državnim interesom, a to znači da bi se formirala svojevrsna agencija za državnu službu kantona i na kanton prenijela osnivačka prava i obaveze. Treće, dodatno kadrovsko jačanje nastavničkog kadra, osobito sa stručnjacima i ekspertima iz prakse, po uzoru na upravne škole iz zemalja “stare demokratije“, ali i razvijenih europskih država. Četvrto, obezbjeđenje podrške za certificiranje postojećih nastavnih planova i programa, te osmišljavanje novih, u skladu sa savremenim kretanjima i promjenama u oblasti javne uprave. Peto, puno afirmiranje i promicanje rada i djelovanja Fakulteta u susjedstvu, Evropi i svijetu, u koje bi bili uključeni svi korisnici usluga koje Fakultet pruža i koje bi pružao u budućnosti. To znači širenje slike o Fakultetu kao krucijalnoj i najznačajnijoj instituciji za obrazovanje i obuku djelatnika u javnoj upravi u Bosni i Hercegovini. To bi pomoglo da Fakultet postane regionalno i svjetski poznata i uzorna institucija u oblasti obrazovanja i obuka upravnih djelatnika, poput na primjer francuske ENA-e. Uzimajući historijski kontekst BiH kao države izučavanje pravne nauke pa iu ovom obliku predstavlja napredak. Bilo kako bilo, našu državu moramo graditi na temeljima nauke i pozitivnih praksi a to je osnov što mi na Fakultetu za upravu radimo.
