Prije jutarnjih poslova u plastenicima, rasadniku cvijeća, bašti, njivi, farmi, štali, ili kasno naveče, kada se sve umiri, Jadrana Ivaštanin iz Kozinaca kod Gradiške izrađuje nakit, torbe, ukrase za svakodnevne i svečane prilike. Zajedno sa njom radi i dvadesetogodišnja kćerka Teod
“Teodora ima mnogo kreativnih ideja, ona prati savremene trendove, a ja pomažem iskustvom. Nas dvije se, zapravo, dopunjavamo. Ona je prvo počela izrađivati kristalne, biserne torbice, a ja špagane torbe i cegere sa ručkama za nošenje namirnica ili druge potrebe”, objašnjava Jadranka suštinu svoje višegodišnje zanimacije.
Svaka torba je, pokazuje nam upravo izrađene primjerke u maloj radionici u dvorišnoj zgradi, unikatna, izrađena kombinacijom mašinskog i ručnog rada.
Teodora Ivaštanin objašnjava kako je počelo njihovo interesovanje za torbe:”Mama je i ranije izrađivala nakit, bukete od sitnih perli, a ja sam, sasvim slučajno, u modnim časopisima zapazila bisernu torbicu. Pomislila sam, ako izrađujemo nakit, možemo i torbu. I probale smo. Prvi primjerci izgledali su dobro i to nas je ohrabrilo da nastavimo.”Prvo su prije dvije godine, podsjeća Jadranka, počele izrađivati torbice za mladenke, za udavače, korpe za kićenje, ugrađujući kristale…
Mnogo novina ugradile smo u naše torbe koje, u suštini, imaju karakteristike ručnog rada. Takođe ih posebnim čine elegantan stil, forma, izgled, funkcionalnost…”Špagane torbe, pričaju Jadranka i Teodora, za svakodnevnu su upotrebu, a biserne, kristalne, za svečanije prilike.
U maloj radionici u kojoj Jadranka i Teodora izrađuju torbe su stari ormar i komoda Draginje Ivaštanin, izrađene u Hrvatskoj Orubici prije stotinu godina. Jadranka ih je sačuvala, uredila i oslikala.”Sve je ručno tesano, bez upotrebe eksera. Nekada je baka Draginja, majka moga svekra Drage Ivaštanina, za ove unikate govorila ‘meblo’. To je odomaćen izraz za ovu vrstu namještaja koji se i sada može čuti u ovim krajevima”, pojasnila nam je Jadranka.
