Bosna i Hercegovina ostaje bez radne snage, i to postaje sve veći problem. Zbog odlaska radno sposobnog stanovništva, uglavnom u zemlje Evropske unije, poslodavci iz Bosne i Hercegovine sve češće su primorani na uvoz radne snage iz inostranstva. Manje je poznato da je u fokusu bosanskohercegovačkih poslodavaca, pored ostalih dijelova svijeta, i Indijski potkontinent. Zadovoljstvo je obostrano – indijski radnici izražavaju zadovoljstvo uvjetima rada i primanjima, dok bh. kompanije pozdravljaju njihove radne navike i predanost povjerenom im poslu.
Ipak, kako se domaći sindikati protive dolasku stranih radnika, tvrdeći da ima dovoljno domaće radne snage, pitanje potrage za radnicima u svijetu – posebno u nekim ključnim sektorima – postaje tabu tema. A takvih tema ne bi smjelo biti u društvu koje ozbiljno razmišlja o sebi, svom razvoju i budućnosti.
Budući da Ambasada Bosne i Hercegovine u New Delhiju sve češće postaje adresa zahtjeva bh. kompanija koje nastoje što prije doći do prijeko potrebne radne snage, za portal Radiosarajevo.ba govorio je Haris Hrle, ambasador BiH u Republici Indiji.
Procjenjuje se da u Srbiji trenutno radi više od 80.000 stranih radnika, a u Hrvatskoj oko 145.000. On je naveo da u BiH radi manje od 8.000 stranih radnka.
– Prema procjenama – potrebno nam je 55.000! Dakle, naše susjede trenutno grade isti oni radnici koji su gradili Dubai, Abu Dhabi, Dohu, Kuala Lumpur, Kuvajt… Radnici s ogromnim iskustvom i vještinama. Danas u našoj regiji grade pruge, puteve, mostove, pa i cijele gradove.
BiH sporo gradi
Gradnja je razvoj – ona znači sigurnost, penzije, zdravstvo, civilizaciju, pun budžet. Državu čine putevi, mostovi, željeznice – sve ono što omogućava komunikaciju i mobilnost, a time i nacionalnu snagu.
Divimo se starim mostovima, ali oni nisu građeni radi divljenja, već kao funkcionalna infrastruktura. Rijeke su granice – bez mostova obale ostaju suprotstavljene, povezivanjem postaju zajednica. I grade kulturu!
Beograd, na primjer, leži na dvije velike rijeke, Dunavu i Savi, obje plovne. Njihova veličina i plovnost su ekonomske, političke i društvene činjenice koje jačaju regionalni značaj Srbije. Srbija ulaže u infrastrukturu i to joj daje strateški značaj – i onda se iz toga izvode političke kalkulacije, svjetovi, etničke podjele i teritorije.
Zagreb, kao centar Hrvatske, kvadrilateralno se nadvija prema BiH – Hrvatska je u NATO-u, EU, Schengenu i eurozoni. A mi sporo gradimo. Procesi se odvijaju prebrzo da bismo smjeli propustiti šansu da se izgradimo – brzo i odlučno. A kako?
– 55.000 stranih radnika u Bosni i Hercegovini predstavlja sigurnosni faktor. U slučaju destabilizacije ili sukoba, oni bi migrirali ka EU. Zato oni koji priželjkuju nestabilnost blokiraju njihov dolazak, kako bi “zaštitili” EU. Međutim, upravo taj broj bi natjerao aktere da rade na stabilnosti i razvoju – što je u interesu svih.
Na pitanje o zadržavanju stranih radnika u Bosni i Hercergovini, dodao je, trebaju odgovoriti nadležni. Ali ne možemo zbog toga odustati od razvoja – inače ćemo upasti u ekonomsku i geografsku depresiju.
– Strani radnici prolaze sve procedure, imaju pasoše, otiske prstiju, registraciju u ambasadi i agencijama. Šta ćemo s neformalnim migrantima koji se mogu pokrenuti usljed globalnih nestabilnosti, ili najavljenog zbrinjavanja azilanata u regiji? Još nešto – poslodavac u Hrvatskoj dobije stranog radnika za dva mjeseca, a u Bosni i Hercegovini – za šest, ponekad tek za godinu dana – uz skupe i komplikovane procedure.
