Šrinkflacija je pojam koji označava smanjenje veličine, standarda ili težine proizvoda uz zadržavanje cijena.
Na taj način zapravo „tiho“ poskupljuje proizvod, a sve više je upitan i njegov kvalitet, što u igru uvodi za širu populaciju novi pojam skimpflaciju (niži kvalitet proizvoda uz istu cijenu).
Proizvođači prvenstveno, a potom i trgovci, na ova dva „suptilna“ načina pokazuju kako svoje kupce tretiraju kao magarce, koji su, uvjereni su oni, prisiljeni da nose njihov „tovar“.
Da im to nije dovoljno, već da hoće i mnogo više, pokazuje još jedan u moru primjera na koji smo naišli u jednom banjalučkom supermaketu. Riječ je o jogurtu domaćeg proizvođača koji se pakuje u ambalaže od 1.000 i 1.450 grama!? Rekli bi ste: „Pa, dobro, šta je 50 grama, nećemo propasti zbog toga“. Dodaćete, šta je 3,3 odsto prikrivenog poskupljenja, važno je da se ne puca, može i gore.
I može. Ugledali su se tako trgovci na Elektroprivredu RS, koja je za jedan proizvod (električna energija) uvela čak tri cijene! Sada su i oni uveli različite cijene po jedinici mase za već pomenuti jogurt (i ko zna šta još). Kako?
Kilogram jogurta sa 2,8% mliječne masti košta 2,38 KM. Čitalac Srpskainfo obično kupuje dva do tri jogurta u „cugu“, pa ga je zainteresovala ponuda jogurta istog proizvođača, ali težine 1.450 grama. Ako kilogram košta 2,38 maraka, prostom matematičkom operacijom množenja dobijamo da bi pakovanje „većeg“ jogurta trebalo da košta maksimalno 3,45 KM. Kada je, međutim, bacio pogled na cijenu, imao je šta da vidi. Sa police mu se smiješila cijena od 4,10 KM, čak 65 feninga viša od očekivane!
Drugim riječima, to znači da bi naš čitalac na tri boce po kilogram jogurta potrošio 7,14, a na dvije boce od po 1.450 grama – 8,20 maraka. Marku i šest feninga više! I još bi na kraju imao 100 grama manje jogurta u čaši!
Manje, a skuplje. Tamo gdje prestaje logika, počinje Bosna (i Hercegovina).
