Uskoro će 13 godina otkako je marokanski samoprozvani iscjelitelj Mekki Torabi boravio u Bosni i Hercegovinu, u Sarajevu.
Te jeseni 2010. godine svakodnevno su viđani veliki redovi u i oko dvorane Zetra gdje je Torabi i održavao svoje seanse.
Blizu stotinu hiljada ljudi su tada prošli kroz Zetru samo da bi ih Torabi dotakao.
Osim toga, u paketima su nošene flaše vode koje je prodavao.
Identične scene su viđene i u Hrvatskoj, na Zagrebačkom velesajmu – stotine hiljada ljudi, kupovina paketa i paketa vode.
Torabi, koji je tvrdio da posjeduje Božiji dar, odnosno posebnu energiju koju je dobio od pet planeta i bića koja podsjećaju na kornjače, Islamska zajednica u BiH izdala je fetvu protiv njega, a iz Ministarstva zdravstva zatražili su mu diplomu o obrazovanju i potvrdu o iscjeliteljskim moćima.
Islamska zajednica u BiH tada je zaključila da njegove metode liječenja nemaju nikakve veze ni s islamom, ni s medicinskom naukom, niti sa zdravim razumom.
Da stvar bude bizarnija, tadašnji premijer Federacije BiH Mustafa Mujezinović mu je udijelio poklon i zahvalio što je “ljudima u BiH vratio osmijeh na lice”.
Veliki broj ljudi je i na desetine puta dolazio na tzv. seanse.
“Bilo mi je pet godina kad sam roditeljima rekao kako ću, kad odrastem, liječiti ljude koji imaju tumore. Njima nikako nije bilo jasno kako dijete te dobi uopće zna za tumore. Ali ja se nikada nisam ni osjećao kao dijete. Uvijek mi se činilo da mi je pedeset godina i tako sam se i ponašao. Primjerice, nikada se nisam igrao s djecom, a sa šest godina znao sam napamet Kuran”, dio je životne ispovijesti Marokanca.
Još 2007. godine reporter BBC-a Richard Hamilton obišao je iscjeliteljevo rodno selo Skhirat u Maroku, te tamo zabilježio da “lokalni prodavači, stojeći uz cestu prodaju flaširanu vodu, upućujući na taj način hodočasnike prema Skhiratu.”
Torabi je tvrdio da svoje iscjeliteljske energije može, na neki način, prenijeti na vodu, koja na taj način sama poprima iscjeliteljska svojstva.
U Sarajevu je dnevno “tretirao” po dvadesetak hiljada ljudi. Bilo je među bolesnicima i “opsjednutih vragom”, pa je Torabi izgonio šejtane iz njih na dramatičan način, uz plač, vrisak, stenjanje, jauke…
Samo od ulaznica koje su se prodavale po cijeni od 1 KM zaradio je 103.121,74 KM. Za porez na dohodak izdvojeno je 12.488,13 KM, a za saniranje šteta u dvorani gdje su vršene seanse plaćeno je 4.154 KM. Za porez na dodatnu vrijednost je izdvojeno 70.880 KM, pisali su tada mediji. Voda se prodavala po cijeni od 0,75 KM.
Gdje je danas i šta radi?
Zanimljivo je da u svjetskim medijima nema skoro ni slova o Torabiju, tako da nije moguće odgovoriti na pitanje gdje je i šta radi.
U bh. medijima je 2014. godine pisano da Marokanac i dalje održava seanse širom svijeta.
Novinarka Nacionala iz Hrvatske, gdje je Torabi dolazio u nekoliko navrata, uradila je intervju s njim i u osvrtu ga nazvala šarlatanom.
Bosanskohercegovački hafiz Adnan Mrkonjić u razgovoru za Source portal se prisjetio boravka Torabija u našoj zemlji.
“Generalno, stav islama je jasan po tom pitanju da ono što nije došlo u Kur’anu i sunnetu kada je ličenje u pitanju se ne smije uzimati kao lijek niti ono što nije došlo u praksi ljudi kojom su dokazali da je lijek, odnosno da se ne smije koristiti kao lijek. Naša vjera je zabranila mnoge oblike tog nadriljekarstva kao što su zapisi, hamajlije, konci itd, odnosno sve za ono za šta čovjek smatra da je lijek a ono nije utemeljeno niti u vjeri, čak je osuđeno sa vjerskim tekstovima, i budući da je osuđeno to je zabranjeno za nas vjernike, ali i u praksi, da kažem, nema logike da čovjek objesi konac u autu i kaže: ‘Taj me konac liječi od neke bolesti’ ili odlazak kod nekog turbeta ili na neko mjesto za koje se kaže da liječi od nečega”, kazao je na početku razgovora hafiz Mrkonjić.
Dalje navodi da su sve teo stvari koje nisu naučno dokazane niti imaju utemeljenje.
“Muhamed a.s. je kroz svoju praksu borio se protiv nadriljekarstva i svi ti oblici koji su zasnovani danas su faktički isti uz male promjene. Temelji se kose sa islamskim načelima, sa zdravim razumom i praksom ljudi, tako da je dolazak Torabija nama bio od prvog dana jasan, iako je bilo čak nekih ljudi koji su vjerska lica a koji su, da kažem, podržavali Torabija kao što je Sulejman Bugari. On je pozivao ljude da idu njemu, jer Sulejman Bugari i određeni ljudi vjeruju u neke nadnaravne pojave pojedinaca bez nekog utemeljenja i to se pokazalo praktično kao greška na slučaju Mekkija Torabija, gdje smo mi od prvog dana dijelili letke i upozoravali ljude. Znali smo da to nije utemeljeno u šerijatu da se na ovaj način liječi, nema nikakve osnove, niti iko zdrav i razuman čovjek može pomisliti da ga neko pipajući za grudi može izliječiti od svih vrsta bolesti. Kada je riječ o Torabiju, on je u arapskom svijetu osuđen i razotkriven. On ‘prođe’ kod masa ljudi koji ne žele da slušaju niti ljekare niti učene ljude sa vjerske strane”, govori nam Mrkonjić.
Prisjetio se zanimljive situacije iz jedne emisije.
“Ja se sjećam momenta koji je bio na televiziji u jednoj emisiji, gdje je bio pomoćnik Torabija i u koju se uključio i muftija dr. Enes Ljevaković koji je iznio stav IZ da to osuđuju i da to ne podržavaju. Sjećam se jedne naše nene koja se javila u program i rekla da je član IZ i da ako je ovo stav IZ po pitanju Torabija da se ona odriče IZ, te da će istupiti iz iste jer ona smatra da je to ispravno”, rekao je hafiz Mrkonjić.
