Makroekonomist Branimir Perković piše za index.hr o odnosima Hrvatske i Srbije, a tekst prenosimo u cijelosti ;
Na političkom polju postoji rivalitet između Hrvatske i Srbije, koji se svako malo prelije i na pitanje ekonomije. Odmjerava se tko ima veći BDP, koliko je rastao, gdje se bolje živi, tko više izvozi, u koga strane kompanije više investiraju itd.
Tako je Vučić krajem kolovoza u jednom od svojih brojnih monologa pred kamerama, koji sve više nalikuju nekadašnjim Castrovim i Madurovim višesatnim govorima na televiziji, rekao da ne može “nadoknaditi 200 godina našeg zaostatka”.
“Želim im uspjeh”, zaključio je nakon što je sugerirao da je za uspjeh Hrvatske odgovoran turizam, a Srbije “tvornice i investicije”. To je pomalo podcjenjivački diskurs, dobro prikrivena uvreda, i sugerira da Srbija mora raditi za svoj ekonomski napredak, a Hrvatskoj je on kao dar s neba.
Bez obzira na to koliko se Hrvatska i Srbija ekonomski odmjeravale, radi se o utrci najgorih. I jedna i druga država su bijedno nerazvijene u usporedbi s većinom malih država EU pa je za one koji znaju nešto o odnosima ekonomske moći između država u Europi cijela rasprava “Hrvatska vs. Srbija” smiješna.
Dok su se političari iz Srbije i Hrvatske međusobno svađali, ostatak Europe je napredovao. Tako su s vremenom i jedna i druga država padale u ekonomsku nevažnost, mračni kut ekonomije Europe koji zaobilaze glavni gospodarski trendovi. Kako se radi o susjednim državama, koje su ekonomski povezane, svaka akcija Hrvatske koja bi naštetila gospodarstvu Srbije indirektno šteti Hrvatskoj, i obratno.
Srbija i Hrvatska nazaduju u odnosu na ostale države u Europi
Činjenica je da Srbija pripada klubu najsiromašnijih država Europe, a ni Hrvatska nije jako daleko. BDP po stanovniku Srbije je 2021. iznosio 5910 eura, manje nego Crne Gore, Bugarske, Rumunjske, Litve, Latvije, Poljske, Mađarske, Turske (ako je želite pribrojiti Europi) i ostalih država.
Jedino čime se ta država može pohvaliti je da je razvijenija od Sjeverne Makedonije i Albanije, što nije nekakav osobit uspjeh. Ali to nije ništa novo Srbiji, tako je minimalno od 2000.
Hrvatska se može tješiti da je s BDP-om po stanovniku od 13.490 u 2021. više nego dvostruko razvijenija od Srbije, ali slaba je to utjeha bilo kojoj normalnoj osobi s obzirom na to koliko je drugih država preteklo Hrvatsku.
Tako se danas Hrvatska osim time što je razvijenija od Srbije može pohvaliti istom stvari u odnosu na Latviju, Tursku, Rumunjsku i Bugarsku. Doduše, kada bi se korigirala za razliku u cijenama, ispada manje razvijena i od Bugarske te Latvije.
Ali to je daleko od uspjeha. Na početku 21. stoljeća Hrvatska je imala veći BDP ne samo od nabrojanih zemalja nego i od Mađarske, Slovačke, Estonije, Poljske te Litve. Nekoga možda tješi to što je Hrvatska još uvijek ispred Srbije, ali bi svakoga normalnoga trebalo brinuti to što Hrvatska zaostaje u razvoju za ostalim državama Europe, i samo u 21 godinu ju je preteklo pet država koje su nekada bile manje razvijene od nje.
Gospodarstvo obje države je bijedno
Industrijska proizvodnja u Srbiji i Hrvatskoj je bijedno mala. Litva, država s 2.8 milijuna ljudi, ostvaruje veću bruto dodanu vrijednost industrijske proizvodnje od Hrvatske s 3.9 milijuna i Srbije sa 6.9 milijuna stanovnika, kao i Slovenija s 2.1 milijun stanovnika.
2021. je ukupna vrijednost izvoza iz Hrvatske iznosila 19.19 milijardi eura, a Srbije 21.6 milijardi. Dijeleći s ukupnim brojem stanovnika, Hrvatska izvozi nešto manje od 5000 eura po stanovniku, a Srbija oko 3150 eura po stanovniku.
Na prvu bi se moglo pomisliti kako Hrvatska stoji puno bolje od Srbije, ali to nije istina jer obje zemlje zaostaju za ekonomski stabilnim malim državama u Europi. Primjerice, Slovenija je u 2021. ostvarila 39.1 milijardu eura izvoza roba, što daje izvoz po stanovniku od 18.750 tisuća eura. Izvoz Slovačke je 72.2 milijarde eura, oko 13.250 eura po stanovniku.
Poljska bi kao država s gotovo 40 milijuna ljudi trebala imati manji izvoz po stanovniku od Hrvatske i Srbije, jer je pravilo da velike države zbog većeg unutrašnjeg tržišta moraju manje uvoziti i izvoziti. Ali u 2021. je po stanovniku iz Poljske izvezeno više od 7300 eura.
Uzme li se u obzir nizak izvoz i mala bruto dodana vrijednost Hrvatske i Srbije i usporedi s ostalim državama u Europi, jasno je da se radi o ekonomskim rupama kontinenta. Hrvatska ima turizam i to je jedini razlog zbog kojega je predzadnja po razvijenosti u EU, a ne zadnja, iza Bugarske.
Srbija nema turizam, očito je da su laži Vučića i režimskih medija o “tvornicama i investicijama” potpuna laž, pa je i njezina pozicija gora. To ne znači da je Hrvatska ekonomski jaka, samo da od loših još uvijek ima gorih. A u ovom slučaju se gospodarski uništena Hrvatska natječe s još gorom Srbijom, što je sudar ekonomskih luzera.
Same su krive za svoj neuspjeh
Za vlastite ekonomske neuspjehe Hrvatska i Srbija ne mogu kriviti nikoga osim same sebe. Hrvatska eventualno može kriviti Srbiju zbog rata, ali to nije bio presudni trenutak u kojem je Hrvatska počela zaostajati za ostalim državama.
Srbija je apsolutno sama odgovorna za vlastitu sudbinu. Pred raspad Jugoslavije, BDP po stanovniku Hrvatske je bio 29 posto veći nego Srbije (bez Vojvodine). 2021. je bio više nego dvostruko veći, a da se izolira Vojvodina razlika bi bila još veća. To je ustvari dobar rezultat s obzirom na razdoblje od raspada Jugoslavije, jer je 2000. BDP po stanovniku Hrvatske bio čak tri puta veći.
Jasno je iz podataka, Srbija je u ratovima 90-ih sebe osudila na višedesetljetno golemo zaostajanje za Hrvatskom. Ako je točna Vučićeva teorija da Srbija zaostaje za Hrvatskom 200 godina, početak 21. stoljeća je bilo vrijeme najvećeg zaostatka.
Tako Srbija spada u klub rijetkih država na svijetu koje su vodile osvajačke ratove, a imale su više ekonomske štete od država čiji su teritorij okupirale. Dovoljno je znati da je inflacija u Miloševićevoj Jugoslaviji, što je bila ustvari samo Srbija s dodatkom Kosova i Crne Gore, među najvećima u povijesti.
Hrvatska je pak uništila vlastitu ekonomiju nakon 2008. Ono što nije uspio rat te kaotično-kriminalno provedene pretvorba i privatizacija, napravile su pogrešne odluke iz sfere ekonomskih politika. Dobar dio tih politika je provodila, dapače predvodila u njima, vlada sadašnjeg predsjednika Hrvatske.
Dok je kriza u većini država trajala dvije-tri godine (SAD je imao pad BDP-a samo 2009.), ekonomske politike provođene u Hrvatskoj su dovele do šest uzastopnih godina recesije. Do 2008. je ekonomski rast bio nešto slabiji nego u ostalim državama tzv. “Nove Europe”, ali ne značajno.
Od 2000. do 2008. su Estonija i Slovačka pretekle Hrvatsku prema BDP-u po stanovniku, ali su Mađarska, Litva, Latvija, i Poljska još uvijek bile iza Hrvatske. 2013. ju pretječe Litva, 2014. Mađarska, 2017. Poljska. S obzirom na to da od početka 21. stoljeća ostvaruju veći rast od Hrvatske, samo je pitanje vremena kada će Hrvatsku preteći Rumunjska i Bugarska.
Destruktivno natjecanje u tome tko će biti najmanje loš
Iako političari u Srbiji i Hrvatskoj vole kriviti druge za nazadovanja vlastitih država, a to rado čine i građani, istina je da su obje zemlje primarno same krive za to što su postale slijepo crijevo Europe. Samozavaravanje i mitomanija su utješni, ali ne rješavaju probleme.
A problem je taj da su Hrvatska i Srbija propadale dok su se međusobno natjecale tko će biti najbolji među najgorima, dok se u obje države granala korupcija i kriminal, dok su im građani iseljavali. Htjele one to ili ne, usmjerene su jedna na drugu po pitanju političke i gospodarske suradnje.
Dakako, mogu se nastaviti ignorirati, mrziti i prepucavati koja je zemlja veća rupa, ali od toga nitko nema koristi. Hrvatska je u boljoj poziciji zbog turizma i članstva u EU, ali to nije nikakva garancija prosperiteta. Odricanje od suradnje sa susjedom uvijek znači odricanje od potencijalnog gospodarskog napretka, a to je prioritet jednima i drugima.
Srbija se destruktivnim i samodestruktivnim politikama pogotovo osudila na zaostajanje, najveće u povijesti u odnosu na susjedne države, što uključuje i Hrvatsku. I geopolitički je od sebe napravila rupu usred Europe, potpuno okružena članicama EU i NATO-a. Investicije iz Rusije praktički ne postoje, dok je ekonomska suradnja s EU oslonac kakvog-takvog oporavka.
Dok se Hrvatska i Srbija prepiru tko ima manji (BDP), svijet ide naprijed brže od njih.
INDEX/PRESS