Ovčari, koji na Vlašiću tradicionalnim metodama proizvode nadaleko poznat vlašićki sir, koriste posljednje sunčane dane prije kraja sezone i silaska u nizine. Koliko je suša utjecala na količinu, cijenu i kvalitet sira te koliko je danas onih koji se žele baviti ovim poslom, provjerila je ekipa FTV-a.
Nakon skoro dva sata jutarnje muže oko 200 ovaca, od dobijenih 60-ak litara mlijeka počinje proizvodnja sira, po tradicionalnom receptu koji Hodžići čuvaju generacijama. Ovdje, na nadmorskoj visini koja premašuje 1.800 metara, od maja do oktobra, nastaje jedinstven proizvod, za čiji su kvalitet presudni pašnjaci i pogodna klima.
„Stavim bure, kese ove, citke da se procijedi kad se pomuze. Onda uzmem, maju stavim, izmiješam. I stavim jedan sat i pol da nadođe sir. Onda stavim ga u kese i cijedim ga otprilike sat vremena. I slažem ga onda u kacu, jednu po jednu krišku“, objašnjava Dževada Hodžić.
Zajedno sa 20-ak preostalih domaćinstava, Hodžići ljeto provode nomadeći sa svojim stadima po obroncima Vlašića. Privode se kraju radovi na pripremanju stočne hrane za zimu i spuštanje u niže krajeve. Ova ih je godina, kažu, izdala. Nakon hladnog perioda u proljeće, uslijedile su ljetne suše, zbog čega su ostali bez dovoljnih količina stočne hrane.
„Nešto smo pripremali, puno je poskupilo. Znači, vreća žita je otišla duplo. Vreća kukuruza koja je 40 kila koštao 11 maraka, sad 23“, govori Šaban Hodžić.
Zbog suše je i proizvodnja sira prepolovljena. Od uobičajenih tri i pol, ove će godine iz katuna Hodžića izaći tek nešto više od jedne tone sira. Očekivano, zbog toga će i cijena biti znatno viša.
„A za sir dolaze nakupci. Dođe ti nakupac pa kako se sa njim dogovoris. Prošle godine je bio 9 maraka, ove godine ga prodaju 10-12 maraka“, dodaje Šaban Hodžić.
No, Hodžiće brine činjenica što posao star više od stoljeća danas uglavnom nema ko naslijediti, pa bi proizvodnja sira mogla i izumrijeti. Ovaca je sve manje, a na planini su ostala uglavnom samo starija domaćinstva.
„Moja djeca kad vide kako ja guremišem i sve… Znači, ne možeš ih zadržat, nemoj im ni spominjat što se tiče ovce“, jada se Šaban Hodžić.
Dok su prije rata ovčari iz sela na obroncima Vlašića proizvodili oko 200 tona sira, te imali zagarantovan otkup, danas se, kažu, proizvodi manje od trećine, a pola proizvođača je u gašenju. Uz to, loši vremenski uslovi ove godine značajno su utjecali na količinu proizvedenog vlašićkog sira, kojeg će ove godine u značajno manjim količinama biti na domaćim trpezama.
