Cijeli plinovog “Turski tok” u dužini od oko 1.100 kilometara vrijedan je sedam milijardi američkih dolara.
Piše: Vlado VURUŠIĆ
Prvoga dana nove 2021. godine srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i ruski veleposlanik u Beogradu Aleksandar Bocan-Harčenko u Gospođincima kod Žablja otvorili su krak rusko-turskog plinovoda Turski tok, koji se u Srbiji i Bugarskoj zove Balkanski tok, između bugarske i mađarske granice, u dužini od 403 kilometra, čija će propusna moć biti malo manja od 14 milijardi kubnih metara plina godišnje i koji će udvostručiti opskrbu Srbije.
Tom trasom će se Srbija i BiH opskrbljivati ruskim plinom koji će ići dalje u Mađarsku do Slovačke. Plinovod Turski tok zajednički je projekt ruskog Gazproma i turskog Botaşa, u dužini od oko 1100 kilometara. Vrijedan je sedam milijardi američkih dolara i ima propusnu moć od 31,5 milijardi kubnih metara plina godišnje, a njime se već opskrbljuju Turska, Bugarska, Grčka, Sjeverna Makedonija i Rumunjska.
Politički projekt
To je veliki strateški ne samo ekonomski, nego i politički projekt Rusije – ali i Turske koja time postaje jedan od glavnih partnera Moskve u plinskom biznisu – u namjeri da pretekne i onemogući SAD da u Europu dostavlja svoj ukapljeni plin putem LNG-a (pa i onog na Krku).
Turski tok došao je na smjenu propalom Južnom toku, a Rusi ubrzavaju njegovu gradnju dok traju natezanja oko još važnijeg strateškog projekta – plinovoda Sjeverni tok 2 koji se gradi u suradnji s Njemačkom, a koji je zbog afere s pokušajem likvidacije ruskog oporbenog čelnika Alekseja Navalnog i sankcija koje su zbog toga uvedene došao u probleme pred samim finišom.
Glavni opskrbljivač
Ako Rusija realizira ta svoja dva velika plana s juga i sjevera Europe – a, kako se čini, hoće jer ni Nijemci ne bi bili zadovoljni da im Sjeverni tok 2 propadne – postat će glavni opskrbljivač plinom na Starom kontinentu te zaobići i potpuno iz igre izbaciti “nepouzdanu” Ukrajinu kroz koju trenutačno prolazi najveći dio ruskog plina za Europu. Tako će je učiniti dodatno neatraktivnom, a time i lakšim “plijenom”. Rusija bi se definitivno pozicionirala na energetskom tržištu EU.
Tim projektima Rusija bi poboljšala svoj ne samo ekonomski, nego i politički utjecaj u Europi te pomutila energetsku prisutnost SAD-a, stoga se s nestrpljenjem očekuju potezi nove Bidenove administracije. Moskvi se itekako žuri.
S druge strane, Srbija ovim postaje još ovisnija o ruskim energentima, čime je Kremlj dobio još jednu važnu polugu djelovanja u svojim ambicijama na Balkanu, koje bi najavama angažmana Joea Bidena mogli postati upitne.
(Tekst prenosimo u integralnoj verziji sa portala Jutarnji.hr)