Tokom augusta 2020. godine izbori u Bjelorusiji malo bi koga zanimali da nakon njih nisu održani masovni protesti nezadovoljnih građana koji su smatrali da je dugogodišnji predsjednik ove države Aleksandar Lukašenko lažirao rezultate izbora.
Iako su početne inicijative građana na protestima djelovale jalovo, broj nezadovoljnih građana iz sedmice u sedmicu je rastao, te se u jednom trenutku u glavnom gradu Bjelorusije okupilo čak 100.000 građana koji su tražili odlazak “vječnog” predsjednika Lukašenka.
Da ne bi sve ostalo na pukim građanskim inicijativama, po prvi put nakon dugo godina opozicija u Bjelorusiji je smogla hrabrosti te se javno usprotivila načinu vladavine bjeloruskog predsjednika.
Pojam bjeloruske opozicije jeste prilično širok, ali preko noći zvijezda bjeloruske opozicije postala je Sviatlana Tsikhanouskaya, žena bjeloruskog opozicionara Sergeja Tsikhanovskog koji je uhapšen nekoliko mjeseci prije održavanja izbora u ovoj državi.
Nekoliko sedmica nakon početka demonstracija, djelovalo je kako će bjeloruska opozicija zaista uspjeti u svojoj namjeri te da će u Bjelorusiji konačno doći do smjene vlasti. Međutim, potezi Lukašenka koji su uslijedili potvrdili su još jednom koliku zapravo moć trenutno posjeduje bjeloruski predsjednik, te da u ovom trenutku postoji dovoljan broj kadrova koji su i dalje vjerni njegovoj politici.
Hapšenja i deportacije
Nakon početka protesta u Bjelorusiji, Lukašenko se često u javnosti pojavljivao s puškom i pancirom što su mnogi protumačili kao poruku da će se za vlast u Bjelorusiji boriti do svoje smrti.
Međutim, umjesto Lukašenka, pravu borbu protiv opozicije i nezadovoljnih građana vodile su zapravo snage sigurnosti koje su na terenu sprovodile represivne mjere bjeloruskih vlasti. Osim toga, Lukašenko je određenim odlukama natjerao i same lidere opozicije u bijeg čime je na jednostavan način “obezglavio” demonstracije koje su usmjerene protiv njegovog režima.
Prva osoba koja je napustila državu bila je upravo bjeloruska opozicionarka Sviatlana Tsikhanouskaya koja je izjavila kako strahuje za svoj život te da će svoje aktivnosti nastaviti iz egzila u Litvaniji, državi koja je uvijek prijateljski naklonjena protivnicima bjeloruskog režima.
Mnogi analitičari su saglasni kako je upravo ovaj potez Lukašenka bio zapravo ključni moment koji je predsjedniku države omogućio da se obračuna na domaćem terenu sa samo jednim protivnikom – nezadovoljnim građanima.
Iako su protesti bili masovni, masovna su bila i hapšenja. Od početka protesta u Bjelorusiji, hiljade ljudi je uhapšeno, a država prema određenim podacima trenutno broji ukupno 354 politička zatvorenika.
Od početka protesta, više od 33.000 građana Bjelorusije je u jednom trenutku privedeno što je svakako psihološki uzdrmalo opoziciju, ali i brojne građane koji su učestvovali u demonstracijama.
Osim hapšenja, bjeloruske vlasti upotrebljavale su i druge KGB-ovske metode pa su tako na osnovu informacija o identitetu demonstranata blokirani njihovi računi, kartice, a brojni građani ostali su i bez posla.
“Cijena protesta je jednostavno postala previsoka, a učešće u protestima sada se registruje kao kriminalna aktivnost zbog koje Bjelorusija građanima ima pravo odrediti kaznu i do godinu dana zatvora”, navode analitičari.
Razjedinjenost opozicije
Na početku protesta u Bjelorusiji, opozicija u ovoj državi djelovala je politički stabilno, ali kako je vrijeme prolazilo, čini se kao opozicioni blok nije uspio pomiriti unutaropozicione razlike. Pored Tsikhanouskaye, opozicioni front podijelio se na još dva bloka koja predvode Pavel Latushko i Viktor Babariko.
Svi bjeloruski opozicionari imaju za cilj svrgavanje Lukašenka, ali za sada niti jedan političar nije predstavio plan o tome kako bi Bjelorusija trebala izgledati u budućnosti i koji politički pravac bi trebala zauzeti nakon pada režima Aleksandra Lukašenka.
Također, Tsikhanouskaya i dalje ima problem zbog činjenice da se nalazi u egzilu te da ne može na pravi način osjetiti “puls” naroda u samoj Bjelorusiji. Iako bjeloruska opozicionarka predstavlja stavove opozicije u Evropskoj uniji, građani Bjelorusije je sve više opisuju kao “domaćicu” koja nema snagu da predvodi bitku opozicije protiv Lukašenka.
Osim toga, pritisak Lukašenka na ovu opozicionarku je sve veći pa je tako bjeloruska vlast objavila tjeralicu za opozicionarkom naglasivši kako se tereti za terorizam i napad na institucije države.
Tsikhanouskaya je vremenom razvila dobre odnose s evropskim zvaničnicima pa je tako sve češće možemo vidjeti u društvu nizozemskih, austrijskih i drugih evropskih političara. Njen utjecaj svakako da je doprinio i nametanju brojnih sankcija Evropske unije Bjelorusiji, ali postavlja se pitanje koliko zapravo sve te sankcije i imaju smisla kada je dobro poznato da bjeloruska vlast mnogo više ovisi o Rusiji nego o samoj Evropskoj uniji.
Podrška Rusije Lukašenku
Na kraju, posljednji, ali ne i manje važan faktor u pobjedi Lukašenka nad opozicijom svakako da čini i podrška Rusije i Vladimira Putina političkim aktivnostima Lukašenka. Iako je Evropa nametnula brojne sankcije Bjelorusiji, ova država i dalje pronalazi utočište u “starijem bratu” s istoka i najvećem prijatelju – Rusiji.
Odnosi Aleksandra Lukašenka i Vladimira Putina u prošlosti nisu bili baš tako prijateljski, ali može se reći kako u ovom trenutku Putin i dalje vidi Lukašenka kao provjerenog partnera u Bjelorusiji i smatrat će ga korisnim za Rusiju sve dok ne odluči da je došlo vrijeme za promjene.
Da Putin i dalje štiti bjeloruski režim dovoljno govori i činjenica da je Rusija u posljednjih nekoliko mjeseci “upumpala” u budžet Bjelorusije skoro 4 milijarde dolara. Naravno, ovaj novac predstavljaju posudbe čime je Rusija još više vezala Bjelorusiju za sebe.
Pandemija koronavirusa i razvoj vakcina doprinijeli su i razvoju “vakcinacijske diplomatije” što je Rusija svakako iskoristila te je Sputnik V postao vakcina broj 1 na bjeloruskom tržištu.
Nekoliko puta tokom svog redovnog obraćanja političkim zvaničnicima u Rusiji, Vladimir Putin se osvrnuo i na navode o pokušaju atentata na Lukašenka te je potvrdio kako su snage bezbjednosti Rusije uhapsile nekoliko osoba koje se dovode u vezu s ovim činom. Ovaj potez ruskog predsjednika bio je jasan znak kako još uvijek ne namjerava pustiti bjeloruskog predsjednika “niz vodu” te da mu je i dalje potreban na vlasti.
Do sada su odnose Rusije i Lukašenka obilježili brojni problemi, ali ovaj bjeloruski političar i dalje uživa maksimalno povjerenje Kremlja. Samim tim, teško je očekivati da će promjena vlasti u Bjelorusiji biti produkt “demokratskih” protesta ili pritiska Evropske unije.
S druge strane, ukoliko Vladimir Putin odluči da je došlo vrijeme kraja Lukašenkove vladavine, Rusija će vrlo lako uspostaviti novog lidera države koji će pod krinkom demokratskih promjena doći na vlast.
Iako će eventualne turbulencije u budućnosti na bjeloruskoj političkoj sceni biti praćene natpisima kako je Bjelorusija spremna za promjene, jedno je sigurno – one u ovom trenutku mogu doći jedino uz odobrenje Rusije.
(Klix)
