Predrag Živković Tozovac velikan je starogradske muzike. Malo je poznato da se on zapravo zove Dragan. Status velikana stekao je neprolaznim hitovima. Osim čuvene „Mirjane“ to su i „Ide Mile lajkovačkom prugom“, „Ovamo cigani“, „Jeremija“, „Mađarica“, “Jesen u mom sokaku” ili “Violino ne sviraj”. Zanimljivo je da njegova popularnost počinje 1967. godine, kada pjesmom “Mirjana” pobjeđuje na Pjesmi ljeta, dok jedan od najvećih svojih hitova “Violino ne sviraj” objavljuje 1974.godine.
Tozovac je autor i kompozicije, pa je time utkao sav svoj umjetnički senzibilitet u ovu pjesmu i otklonio svaku sumnju, ako je uopšte i bilo sumnje, u autobiografske elemente ove, sada već kultne pjesme. Ne treba posebno naglašavati da je riječ o ljubavnoj, elegičnoj, lirskoj pjesmi.
Pregrubo bi bilo kazati da je pjesma ukalupljena klišejima ove lirske vrste, ali definitivno posjeduje odrednice izjave ljubavi, pretočene u stihove. Pjesnik se lično obraća violini, te joj kazuje o davnoj nesrećnoj ljubavi.
Stihovi „Violino, ne sviraj, bole ne diraj, ne sećaj na dane, iz mladosti rane“ naglašavaju svu silinu njegove patnje, te se ističu kao lajtmotiv u pjesmi, pored neprikosnovene violine. Zbog toga je ova pjesma maestralno realna, jer bježi od dječačke idealizacije ljubavi. Pjesma slika stvarnu sliku jedne emotivne veze. Ima tu uspona i padova, sreće i patnje, ljubavi i sjete.
Pjesma priča priču o čovjeku koji se, zašavši u pozni životni period, prisjeća mladosti i ljubavi koju je imao kao mlad čovjek. Tu svoju priču priča violini, vjernom slušaocu i saputniku koji je bio uz njega od rane mladosti do pozne starosti.
Njegova priča je tipična priča o nesrećnoj ljubavi. Imao je ženu koju je volio, koju i nakon svih godina još uvijek istim žarom voli, ali koju je izgubio. Razlog okončanja njihove romanse u pjesmi se ne navodi, ali se iz konteksta da zaključiti da je on isključivi krivac za krah iste. Naravno, sada se kaje, žali i oplakuje, dok mu jedinu utjehu pruža stari prijatelj – violina.
Sve navedeno dovodi do zaključka da kad se pjesnik zaljubi to mora biti ovjekovječeno pjesmom. Zahvaljujući tome, imamo pjesmu koja decenijama stoji kao spomenik jednoj ljubavi. Zbog toga se pronalazimo u ovakvim pjesmama. Htjeli priznati ili ne, svi mi smo se nekad obratili nekoj violini, piše Express.
