Pojam ‘jojo’ ekipa sasvim opravdano prišivan je prvenstveno za Norwich, ali su Kanarinci dočekali pravu ideju da ga se riješe, u stilu.
Odvijeka za Norwich važi ona da bi mu idealna liga bila neka između Premier lige i Championshipa, jer su rezultati tog tima baš onako na granici ova dva ranga. U toj imaginarnoj ligi bili bi dominantni, definitivno bi imali najviše sezona u njoj provedenih.
Ipak, djeluje da je došlo vrijeme da se i ta ‘jojo’ situacija, sa ulascima i izlascima, promijeni. Istok Engleske je dobio novog premierligaša, nakon samo godinu dana izbivanja vratio se Norwich, sa željom da tu ostane duži vremenski period, ali ovoga puta sa realnim ambicijama. Do povratka u Premier ligu Norwich je stigao u stilu, a otkako pratim i pamtim Championship, nisam bio uvjereniji od starta u promociju neke ekipe, uz možda još Newcastle u onoj rekordnoj sezoni 2009/10.
Sa najskromnijim budžetom lige i najmlađom ekipom, Norwich prije dvije sezone nije imao šta da traži u eliti. Uz rušenje branitelja titule Manchester Cityja, i još nekoliko izvrsnih partija, Kanarinci nisu dorasli takmičenju u kojem su se nalazili i relegacija je došla kao neminovnost. Ipak, priča je tada stala na zdrave noge.
Tri kola prije kraja prošle sezone, sudijski zvižduk utakmice sa West Hamom označio je i kraj avanture u Premier ligi za Norwich. Snimci uplakanih golobradih dječaka obišli su svijet, a za mnoge od njih to je bilo prvo iskustvo sa onim pravim porazom.
“Nemamo vremena za tugovanje, već je vrijeme za rad. Znamo da možemo bolje i da ćemo se vratiti, a kada se vratimo, moramo biti bolji nego što smo sad”, poručili su prošlog ljeta iz kluba i povukli nesvakidašnju, a ispravnu odluku – zadržati trenera Daniela Farkea.
Ekipa koja ispadne iz Premier lige, nerijetko u Championship uđe sa potpuno promijenjenim sastavom i novim trenerom, a to zna rezultirati nezaustavljivim relegacijama, pa tako Portsmouth, Bolton, Sunderland, Blackpool, Hull i veselu družinu imamo u još nižim rangovima.
Kanarinci su uradili nešto potpuno nekonvencionalno. Zadržali su trenera, čije je dovođenje 2017. godine samo po sebi bilo šokantno, jer su doveli potpunog anonimusa iz prekomorske zemlje koji je vodio drugi tim Dortmunda. Zadržali su kompletan kostur ekipe, a pritom na određenim prodajama sjajno zaradili i tako odradili jedan od najboljih prelaznih rokova kojima smo svjedočili, makar kada je u pitanju ovaj nivo takmičenja.
Prodata su dvojica igrača koja su bila otkrića sezone, ali ne i najbitniji kotači i neko ko se ne može zamijeniti. Tako je Ben Godfrey otišao u Everton za više od 27 miliona eura, a Jamal Lewis u Newcastle za više od 16 miliona eura. Ekipa je na njima dvojici zaradila 44 miliona eura, a na četiri kupovine, koje su dale doprinos ove sezone, potrošeno je svega nešto više od 10 miliona eura.
Dakle, budžet se napunio za preko 33 miliona eura, plus novac iz fonda kojeg dobiju ekipe po ispadanju iz Premier lige… Odlična cifra za ovako skroman klub.
Kada rekoh da je Norwich bio premlad za Premier ligu, niz supertalentovanih fudbalera se te sezone prvi put suočio sa ozbiljnim fudbalom, ali se moglo vidjeti da će iskustvom i radom doći do toga da u budućnosti mogu nositi igru tog ili možda nekog većeg kluba u eliti.
Tako su ostali, porasli i manire dječaka pretvorili u muškarce Emiliano Buendia, Todd Cantwell, Max Aarons, Adam Idah i ostatak mladog klana. Naravno, šmek znalaca i iskustva donijeli su Teemu Pukki, kapiten Sam Byram, naš Mario Vrančić, neuništivi Tim Krul…
Teemu Pukki je u ozbiljnim godinama, ali Teemu Pukki donosi golove gdje god i za koga god igra. Bez obzira na rang takmičenja, rivale ili dres koji nosi. Raspucani Finac bori se za titulu najboljeg strijelca ponovo, a i sljedeće sezone će u Premier ligi ponovo biti na dvocifrenom učinku, nema dileme.
Najvažniji igrač tima i dalje je, sa još utvrđenijim gradivom, Emi Buendia. Argentinski playmaker najprefinjenije fudbalske tehnike davno je prerastao i ekipu i ligu u kojoj nastupa i niko me ne može uvjeriti da u njemu nema kapaciteta za najveće svjetske klubove. Nakon svega, pomalo je nejasno zbog čega je Arsenal tako lako odustao od njegovog dovođenja u periodu ‘daj šta daš’ potrage za kreatorom igre, no neko je procijenio da je bolje dovoditi Realov višak na posudbe, a sutra ko šiša…
Kanarinci su ovu sezonu ‘zakucali’ u Championshipu u svakom segmentu. No, impresivno je koliko su napadački i lijepo igrali tokom svih 40+ utakmica, pa smo tako dobili i jednu od najbrutalnijih pobjeda ikada u ligi, 7:0 protiv Huddersfielda u meču u kojem je je, bez imalo pretjerivanja, moglo biti još toliko golova u mreži Terijera. Ipak, ulazak u viši rang jeste možda ozvaničen u posljednjim utakmicama, ali je ostvaren u teškom rasporedu u decembru, a onda i sjajnom serijom rezultata u februaru.
Gdje u svemu tome leži naš Mario Vrančić. Kada nije išlo, a trebali su bodovi, tada se odnekud pojavljivao bh. veznjak i pogađao iz slobodnjaka, asistirao petom i donosio te ‘ružne’, a najbitnije pobjede. Bh. veznjak iza sebe ima sasvim korektnu sezonu u kojoj je odigrao 29 utakmica i postigao tri gola uz pet asistencija, što je odlično s obzirom na poziciju koju igra, ali i Farkeovu rotaciju na tom mjestu.
Njemački stručnjak je na Vrančićevoj poziciji koristio nekoliko igrača, uz bh. fudbalera najviše Lukasa Ruppa i Kierana Dowella, a po potrebi tu je bio i svestrani Buendia.
Mnogi u Norwichu naredne sezone vide baš ovaj današnji Leeds, Marcela Bielse. Ekipa je na sličan način došla do promocije, a raspolaže i približnim kvalitetama u ofanzivnom smislu, dok u defanzivi čak Norwich izgleda i ozbiljnije od Bielsinih ‘luđaka’.
Koliki su dometi ekipe sa Istoka, nije lako odgonetnuti. O velikim stvarima je teško pričati, no šta je za Norwich veliko, relativan je pojam. Možda i koja sezona uzastopno u društvu najboljih bude dovoljna navijačima.
Definitivno, ova ekipa, dvije godine iskusnija, spremna je za to. Naravno, ukoliko je drugi i veći ne ‘očerupaju’. A ako se ponovi sličan prelazni rok kao onaj posljednji, formula uspjeha je tu, piše SportCentar.
