Na današnji dan prije dvije godine na bolji svijet otišla je jedna od najvećih bošnjačkih heroina, Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja „Majke Srebrenice“.
Otišla je duša majčina da nađe smiraj uz svoje sinove Almira i Azmira i supruga Abdulaha, koji su imali tek 18, 21 i 44 godine kada su ubijeni u genocidu u Srebrenici i od kada majčina borba za istinu i pravdu nije prestala sve dok nije prestalo kucati njeno veliko srce.
Rođena je 1952. godine u selu Bektići kraj Srebrenice u koje se vratila 2003. gdje je i ukopana 2018.
Majka Hatidža nosila je težak teret tuge i boli za ubijenim sinovima, mužem, ocem, braćom, bližim srodnicima, ali i za svim srebreničkim žrtvama.
Ona nije samo simbol majke kojoj su pobili cijelu porodicu, rahmetli Hatidža je simbol jedne dvodecenijske borbe protiv negatora genocida, protiv zaborava, minimiziranja i nipodaštavanja žrtava genocida, haških presuda…
Ona je simbol otpora svima onima koji su pokušavali sakriti tragove najvećeg zločina počinjenog u srcu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, onima koji su raznoraznim zabranama pokušavali spriječiti majke da obilježavaju i posjećuju stratišta svojih najmilijih i šire istinu po svijetu.
Gradsko vijeće Grada Sarajeva je, na prijedlog gradonačelnika Abdulaha Skake, odlučilo da česma kod Terzibašine džamije nosi naziv rahmetli Hatidže Mehmedović, koja je ostavila neizbrisiv trag a danas je položeno cvijeće na spomen-ploču u znak sjećanja na ovu heroinu.
Zato, obaveza svih nas je stalno podsjećanje da se Srebrenica nikad ne zaboravi, i da svake godine oživljavamo uspomenu u kojoj ćemo pamtiti njen plemeniti lik i djelo i ne damo da zaborav prekrije njenu borbu, hrabrost, odlučnost i istrajnost na putu traženja istine i pravde.
