Narod prkosni
Ima jedan narod za kojeg kažu da je “svoj na svome”. Međutim, niti je svoj, niti na svome! A nije ni “sav svoj”! Većina su, a ponašaju se kao manjina. Ima ih brojem najviše, a žive kao nacionalna i vjerska manjina. Djeluju kao udruženja, a imaju svoje institucije. Jedan su od tri konstitutivna naroda. Imaju svoje ime – Bošnjak, imaju svoj jezik – bosanski, imaju svoju vjeru – islam, imaju svoju tradiciju – bosansku, imaju svoju domovinu – Bosnu i Hercegovinu i imaju u domovini svoj teritorij – Federaciju. Sve imaju, a k’o da ništa nemaju. Podvojeni u identitetu! Podijeljeni u stranke i grupice! Lahko ih je pridobiti za “sitan šičar”, a još lakše zbuniti. Najlakše ih je prepoznati: puno pričaju, a malo rade, puno pametuju, a pametne ne školuju. Među sobom imaju pametne, a kukavice, hrabre a neznalice. Nikada da sastave dva dobra. To su Bošnjaci Federacije Bosne i Hercegovine. One koji im valjaju – psuju i vrijeđaju. One koji ih koriste – vole i poštuju. Podaničkog su mentaliteta! Vole da ih drugi vode i predstave jer sami ne znaju. Fale se vlašću, a drugi im vladaju. Fale se privredom, a drugi im pare udjeljuju. Lahko ih je zavaditi jer drugima, nego sebi, više vjeruju. Zašto je to tako, samo se čude, ni sami ne znaju! Poniženi od sebe, svojih i drugih, a opet prkosni u ponosu. Ja pripadam tom narodu. Ja sam Bošnjak! Ponekad me bude stid kad me viknu tim imenom, al’ se pravim da ne čujem da ponove i da čujem tvoje ime Bošnjače!
