Možete li zamisliti stanovnika Kingstona na Jamajci koji ne razlikuje sprinterske discipline od maratona? Ne možete čak ni zamisliti kakav bi partijski debakl doživio član gradskog komiteta Pekinga kada u po dana u po noći, bez zloputrebe Googlea, ne bi znao ko je bio prvak svijeta u ping-pongu na SP u Sarajevu 1973. Mislite li da u Beogradu za debila ne bi proglasili svakog ko pomiješa return sa drop shotom, ili da u Zagrebačkom holdingu neka birokratska mrcina pomiješa slalom Ivice Kostelića sa veleslalomom Filipa Zubčića?!
Sarajevo je dok ga nisu oslobodile, poharale i upropastile SDA-ovske horde starih i mladih muslimana, bilo u košarkaškom svijetu, ono što je Kingston u atletici, Peking u stonom tenisu, Beogradu u Đokoviću, Tipsareviću, Jeleni Janković. I Neshvil u muzici. “Sarajevo košarke i rocka”, pisao je prije 40 godina veliki Veseljko Tenžera koji je i sam jedno vrijeme bio stanovnik i student ovog grada, u kojem ga je nakon smrti oca usvojio i odgajao ogromni pisac, ljekar i Bosanac, Jevrej Isak Samokovlija. Kojem, na svu sreću, još uvijek neki tinejdžerski neofašista, borac brotiv antifašizma, nije oskrnavio grob. Kao što je učinjeno ovih dana sa smrtovnicom Želimir Altarcu Čičku čovjeku koji je pola stoljeća neimarski predano, stručno i dječački entuzijastično gradio od temelja do vrha grandioznu građevinu sarajevske popularne kulture, muzičke poglavito.
Druge se pjesme danas pjevaju, ovdje na kraju u zatišju. Danas talibanski radikali radosno klikću nestanku jednog ne samo muzičkog planeta i sa okolnih brda iz zadrglih grla revu nebu pod oblake: “Ne plaši se Grade, mladosti mi moje, na braniku tvome gazije još stoje”.
Autor ovog SDA-ovskog lirskog patriotskog standarda, poslanik u Kantonalnoj Skupštini i uhljeb u jednom kantonalnoj javnom preduzeću, Haris Zahiragić, udarna pesnica Bračnog Para sa Poljina, diskutujući o legalitetu Vlade Kantona, nakratko je izašao iz svog stručno-pravnog okvira. Potom se, svojim riječimna poslužio jednom sportskom, košarkaškom metaforom da bi onim koji se ne razumiju u pravnu proceduru (kao on što se razumije) približio tu dosadnu problematiku.
KORAK PRAVO, DESNO DVA
I evo šta je smislio: “Mi smo nudili (Vladi KS), pravne pa i sportske argumente, kako bi ih oni razumjeli. Ako igrač postigne koš i tom prilikom učini dvokorak, taj koš se ne pika. Isto je i sa zakonom. Taj zakon se ne pika“.
Nakon što je godinama dokazivao deficit svake vrste kulture, jezičke, sigurnosne, akademske… Zahiragić je proširio dijapazon svojeg diletantizma i na oblast na koju je Sarajevo decenijama bilo ponosno, osjetljivo i poštovano. Poznati glumac Nermin Tulić, fanatični borac za pristojno Sarajevo, grad lišen prostakluka, gluposti i nasilja, na Facebooku mu je održao kratki kurs košarkaške igre (Vjerovatno je dok se to učilo na fizičkom u osnovnoj školi, mali Zahiragić odsustvovao sa časa i ganjao nožem školske drugove da ih prikolje): “Dvokorak je jedno od najvažnijih pravila u košarci. Postoji desni i lijevi dvokorak. U košarci se smije napraviti dva koraka, sve preko toga je greška u koracima. Ako idete lijevi dvokorak, prvo ide lijeva, pa desna noga, ako idete na desni, prvo desna pa lijeva”
Dvokorak je jedno od najvaznijih pravila u košarci. Postoji desni i lijevi dvokorak. U košarci smije da se napravi dva…
Posted by Nermin Tulic on Friday, April 2, 2021
TEROR SLOŽNE MUSLIMANSKE BRAĆE
Uzaludno je, naravno, razobručenoj mladomuslimanskoj “braći” bilo šta objašnjavati izvan njihovog dogmatsko-ograničenog horizonta, jer kako je svojedobno u pohvali neznanju napisao duhovni vođa bošnjačke političke kaste Yusuf al-Qaradawi, lider Muslimanskog bratstva (onaj kojeg Bisera Turković, kada nije u prilici viđati na mjesečnoj bazi, onda pošalje sina da to učini): “Kakve vrijednosti ima neko sa znanjem u glavi, ako mu je duša uronjena u grijeh”, odnosno da treba preferitrati Braću “sa malo znanja, ali dubokom vjerom”. Kao da je reljefno portretirao SDA-ovu mladu gardu, Skaku, Zahiragića, Čelika…
Nenad Filipović, ugledni orijentalista i filolog, nedavno se na društvenim mrežama osvrnuo na Harisa Zahiragića i prsjetio se koji je on bahato i agresivno vrijeđao njegovog rahmetli oca, akademika Muhameda Filipovića.
“…Ovaj vepar je mome tati od osamdeset i kusur godina vikao u lice “šaš baaa ti profa, tvoje je prošlo, ti vrijeđaš našeg predsjednika, ne filozofiraj”. Zaboravljeni papak Mirnes Ajanović bio je vojvoda od Edinburga u ponašanju prema ovoj harlovini iz sela Stjenice blizu Rogatice…”, napisao je na svom statusu Nenad Filipović.
(Slobodna Bosna)
