U Sudu BiH danas je nastavljeno suđenje u predmetu “Fadil Novalić i drugi” u vezi sa nabavkom 100 respiratora vrijednih 10.530.000 KM, koje je za potrebe Federalne uprave Civilne zaštite iz Kine uvezla kompanija “Srebrena malina”, vlasništvo Fikreta Hodžića.
Osim Novalića, za spornu nabavku respiratora za potrebe Federacije BiH (FBiH) optuženi su i ministar finansija FBiH Jelka Milićević, suspendovani direktor Federalne uprave Civilne zaštite Fahrudin Solak i vlasnik preduzeća “Srebrena malina” Fikret Hodžić.
Kako javlja naš novinar s lica mjesta, Novalić i ostali optuženi stigli su u zgradu Suda BiH.
Podsjećamo, optužnica tereti Novalića, Solaka i Hodžića za udruživanje radi činjenja krivičnih djela u vezi sa djelima zloupotreba položaja ili ovlaštenja, primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem.
Oni su optuženi i za pranje novca, falsifikovanje ili uništavanje poslovnih ili trgovačkih knjiga ili isprava, falsifikovanje službene isprave i povredu obaveze vođenja trgovačkih ili poslovnih knjiga i sastavljanja finansijskih izvještaja i njihovo falsifikovanje ili uništavanje.
Milićević optužnica tereti za nesavjestan rad u službi.
Bivši direktor Agencija za javne nabavke BiH Đenan Salčin, danas je svjedočio.
14:40
Koliko je trajalo to sve?
– Možda 15 do 20 minuta. Dok su svi ušli.
Kad je počeo zvanični dio sjednice, jeste li vi govorili i ko vam je dao riječ?
– Uvod je dao Novalić, pa Bondurak ispred ministarstva zdravstva. Govorio sam i j.
Ukratko nam recite šta su vas pitali i šta ste vi rekli.
– Moja intencija je bila i intecija Agencije, je bila da pojasnimo ljudima, jer smo vidjeli da je situacija haotična. Da objasnim kako da se provedu hitne nabavke. Da objasnim šta je izuzeće od zakona… I to sam i rekao. Tada su direktori kliničkih centara i svu rekli da oni ne mogu čekati sutra, da se mora rješavati danas i da će zakon biti prepreka za nabavku.
Koje su to vrste postupaka nabavki?
– Zakon je formalan. Ja sam se fokusirao na to. Pregovorački postupak bez objave obavještenja, hitni postupak.
Sudinica je pitala šta je on rekao vezano za nabavku respiratora taj dan.
– Ja sam rekao da se iz zakona izuzimate zakonom. Ne postoji organ koji će vas izuzeti. Klinički centri to poznaju, jer imaju velike nabavke. Rekao sam da se može nabaviti sutra i da zakon to ne sprečava, da zakon to dozvoljava i da nema potrebe da se mijenja zakon. To omogućavaju član 21 i član 10. To je za situacije kada morate odmah reagirati.
Je li vas iko pitao za raspiratore konkretno ili za generalno medicinskim sredstima?
“Govorilo se generalno. Direktori kliničkih centara su govorili o respiratorima.
A druga sredstva?
– Alkohol, sredstva za dezinfekciju. Rekli su da stoje slabo sa svim sredstvima.
Gdje ste otišli poslije?
– U Agenciju i kontaktirao sam predsjedavajućeg Vijeća ministara Tegeltiju. Jer su i kantonalne i Vlada RS tražile da se suspendije. Mislio sam da se treba to pojasniti, jer bi imali anarhiju, ne bi znali šta ko nabavlja i od koga. Tegeltija mi je rekao da ga zovu, rekao sam mu da nije tačno da se ne može nabaviti odmah. Dogovor je bio da se odmah nakon tog sastanka upitimo saopćenje gdje ćemo pojasniti koji zakoni su to i kako se mogu nabavljati sredstva.
Dakle na sastanku s predsjedavajućim Vijeća ministara ste dogovorili slanje saopćenja. Da li ste ga sačinili?
– Da.
Šta ste u tom saopćenju naveli?
– Mi smo se fokusirali na situaciju pandemije i referirali smo se na nabavke medicinskih sredstava. Referirali smo se na ta dva člana zakona u kojem se pregovarački postupak može realizirati u toku 24 sata, a da izuzetno se može iskoristiti član 10 koji podrazumjeva izuzeća, kada morate reagirati u roku od nekoliko sati. Dali smo i generalne napomene da se pojasni o čemu se radi.
Kome je saopćenje dostavljeno?
– Tegeltija je rekao da se oni prvo puste i javnost, negdje oko 15 sati je bilo već objavljeno u medijima i na zvaničnoj stranici Vijeća ministar, mi smo ga uputili na elektronski sistem javnih nabavki. Kroz taj sistem smo pustili, i to je trajalo cijelu noć, jer je poslato na 17.000 adresa. Sutra je šef IT rekao da su svi dobili oko 9 sati. I vidjeli su ga svi kao obavijest.
Je li FUCZ ugovorno organ?
– Jeste.
Pojasnite nam tačku dva, ovo krajnju hitnost, kada je potrebno odmah reagirati. Odakle ovo jedan do dva sata ili nekoliko minuta u saopćenju?
– Ljudi koji su bili na toj sjednci Vlade FBiH, mi smo filtirali i vidjeli smo da kao mogu odreagirati ali da ih zakon sprečava. Zato smo izdvojili ova dva člana da im pojasnimo.
Dakle htjeli ste reći da se roba može kupiti odmah kada je već osigurana i dostupna?
– Tako je. Ako neko ima robu na lageru, ugovorni organ može odmah kupiti. Mi to ne znamo, ali zato smo to pojasnili.
Kakva je razlika između pregovarački postupak bez obavještenja i sa izuzećem?
– Kad kažete izuzeće od zakona, dakle ne radi se više po zakonu. To više nije naša nadležnost, već se radi po internim pravilima.
Da li vi u postupku monitoringa to možete to provjeriti?
– Zato smo i rekli da se ne ide u suspenziju jer ne bi imali nikakvu evidenciju. Ako nabalja i po izuzeću ugovorni organ mora dostaviti izvještaj i dokaze zašto je to bilo hitno.
Koje su faze provođenja javne nabavke po ovom izuzeću. Kako to izgleda po osnovu člana 21, koje vi monitorište?
– Nisu definisani rokove, ostavio je ugovornom organu to, ali mora objaviti na stranici. Obično se javlja poznatim dobavljačima jer nama vremana da čeka druge. Većina se dokumenata ne dostavlja, osim osnovinih, upravo zbog brzine. I faktički ugovorni organ može pokrenuti postupak i dati rok odmah da se dostave ponude. I to je rađeno.
Dakle zakon se primjenjivao u praksi nakon vašeg saopćenja?
– 99 posto ugovornih organa je koristilo član 22.
Je li Vlada FBiH i Ministarstvo zdravstva ugovorni organ?
– Jesu.
Kada Vlada odobri korištenje određenih sredstava je li ugovorni organ onaj koji nabavlja ili onako ko daje pare?
– Onaj ko troši, ko nabavlja opremu.
U ovom slučaj nabavke, da li ste vi pokrenuli monitoring?
– Jesmo. I prije ove nabavke smo radili pojačano na monitoringu. Pet ljudi je radilo, uključili smo i ljude iz Transparency Internationala, jer nismo mogli stići u real time sve pratiti.
Kad je FUCZ u pitanju na koji način ste došli do osnova da vršite monitoring?
– Dobili smo upit od portala Fokus upit i Transparency Internationala.
Izvršili ste monitirogn FUCZ i šta to znači?
– Kada smo krenuli nismo znali ko je provodio postupak, Vlada ili neko drugi. Obratili smo se i Vladi i FUCZ. Vlada je rekla da je nabavku provodio FUCZ. Mi smo od FUCZ dobili odgovor u kojem se definisalo ono što smo tražili. Jedan dio je dostavljen, drugi nije.
Da li vam je FUCZ dostavila ugovor sa dobavljačem?
– Dostavljena je ponuda i ugovor sa firmom.
Jeste li vidjeli nešto neobično, sumnjivo?
– Nisu se slagali ugovori koji su dostavljeni i oni koji su objalvjnei u medijama. Nisu se slagali nazivi respiratora koji trebaju biti nabavljeni. Tad smo im se ponovo obratili, rekli su da je to tehnička greška i da je ugovor koji su nama poslali jedini pravi. Ne mogu se sad sjetiti naziva respiratora.
Jeste li vi kasnije do dostavljali nekome?
– Mi kad primjetimo da se radi o stvarima koje nisu prekršaj iz oblasti javnih nabavki mi obavijestimo tužilaštvo, dostavimo im prijedlog krivične prijave sa dokumentacijom. Oni dalje prosuđuju.
Da li vama išta znači sistem nabavke medicinske oprema preko UNDP-a?
– Da. UNDP kao velika organizacija postoji u cijelom svijetu. Ja sam rekoo predsjedavajućem Vijeća ministara da se oni obraćaju i da oni mogu nabavljati jer imaju svoje dobavljače. Nisam se susretao s tim nabavkama ali mi je Edis Arifagić iz UNDP-a objasnio. Stupio sam lično s nekim premijerima kantona, direktorima kliničkih centara i rekao im da se može izvršiti nabavkaa preko UNDP-a, što je brže i jeftnije.
Dakle UNDP je nudio neku platformu za zajednički nastup prema dobavljačima iz cijelog svijeta?
– Da.
Je li UNDP pregovarao s FUCZ?
– Koliko znam, kontaktirani su i oni su mu rekli da se neće nabavljati preko UNDP-a. Iz FUCZ-a su rekli da će to oni sami raditi.
14:00
– S obzirom da sam bio direktor, znali smo da će biti situacija da će se povećati potražnja za određenim sredstvima, lijekovima, uređajima… A iz sastanaka s nekim kliničkim centrima smo dobili povratne informacije da namaju velikih zaliha, tako da se postavljalo pitanja kako doći do nekih materijalnih dobara. Čekali smo da vidimo šta će uraditi Vijeća ministara – rekao je svjedok.
Na pitanje, ko su ugovorni organi, Salčin je rekao:
– To su oni koji troše javni novac. Od biblioteke do vlada – rekao je Salčin.
Objasnio je i šta je zadatak Agencija za javne nabavke BiH.
– Ima više nadležnosti. Prati zakonitost postupaka, sastavlja i daje pismena i usmena mišljenja, pravi zakonske akte, radi na obuci službenika za javne nabavke, prati postupke javnih nabavki, radimo na uspostavljanju elektronskog sistema javnih nabavki.
Na pitanje čiji inicijativu daje mišljenja i savjete, Salčin je rekao da “ponuđač se obraća nama i mi dajemo mišljenj”.
Da li je u vrijeme do 16. marta obraćao ijedan ugovorni organ kako postupiti u nabavki medicinske opreme u vrijeme pandemije?
– Sporadično prije, a tek poslije 16. marta puni više. Otvorili smo dva dodatna broja, radili smo i vikendom kako bi odgovorili na sva pitanja. Što nas je tad iznenadili, jer se nije ništa promijenilo. Oni koji su pitali su i ranije koristili zakon o javnim nabavkama. To je možda bio miks panike i straha, neznanja”.
Koja vrsta ugovornih organa se javljala?
– Uglavnom domovi zdravlja, medicinske ustanove.
Čega se sjećate sa proširene sjednice Vlade FBiH?
– Mi smo saznali nekoliko dana ranije za tu sjednicu. Dobili smo informaciju da se planira suspenzija zakona o javnim nabavkama, što bi značilo totalnu anarhiju”
Šta to znači, ko vas je obavijestio?
– Više je izbora bilo, neko me iz kabineta ministrice Edite Đapo nazvo i pitao šta mislim. Rekao sam da nema potrebe da se mijenja, pa su mi rekli da je Srbija mijenjala, ja sam rekao da Srbija nije imala to u zakonu što mi imamo. Ja sam kolega u Agenciji rekao da ne smijemo to gledati sa strane već da moramo nešto uzeti. Nije tačno da je zakon bilo koga sprečavao da išta nabavi. Ja sam lično nazvao kabinet Novalića i čuli smo se telefonom. Rekao sam da bi rado došao na sjednicu da pojasnim da nema potrebe da se mijenja zakon. I tad sam se pojavio na tom sastanku.
Koga ste zatekli u toj sali?
– Bilo je jako puno ljudi. U liftu sam se sreo s Jelkom Miličević, Martićem, bili su premijer, ministar Čampara…
Preko puta mene su bili direktori kliničkih centara, Jusufović, Izetbegović, Kvesić”.
Jeste li s njima ranije razgovarali, neformalno?
– Gospodin Jusufović je rekao da je njemu to sve mutno, Kvesić je rekao da zna šta treba, gospođa Izetbegovć je rekla da odmah može nabaviti respiratore, Čampara je govorio da treba nabaviti opremu…Intencija Vlade je bila da suspenduje zakon, da se ne koristi za medicinsku opremu. Ja sam rekao da je teško napraviti izuzeće, jer ne znamo šta će nam sutra trebati. Neko je čak spominjao šatore… Ja sam rekao kakve veze sad šator ima sa medicinskim lijekovima. Meni su rekli da ću ja biti kriv i odgovoran”.
Ko vam kaže?
– Direktori kliničkih centara. I Jašarspahić je shvatio da ne moramo ići u izmjenu zakona. Moj dojam je bio da klinički centri nisu imali ni osnovne stvari. Rekli su da nemaju ništa. Sebija Izetbegović je rekla da odmah može kupiti respiratore, da ima spremno sve za 30 do 50 respiratora. Rekao sam joj da nema smetnji”.
Ko vam je rekao da ćete vi biti krivi?
– Rekla mi je direktno gospođa Izetbegović, piše Avaz.
