Nakon što se jučer u javnosti pojavila informacija da će politička analitičarka Ivana Marić biti prijedlog Naše stranke za dogradonačelnika Grada Sarajeva brojni su komentari preplavili društvene mreže.
Prenosimo komentar kolumniste i novinara Danijala Hadžovića:
Gradonačelnik Sarajeva ima skromne, a dogradonačelnik gotovo nikakve ingerencije. Radi se tek o ceremonijalnoj funkciji , ali sa simboličkom težinom jer, ipak, riječ je o Sarajevu. Kakvog tu onda kandidata izabrati? Prvo, prekriži bilo koga uspješnog iz realnog sektora, jer takve ljude takve pozicije ne interesuju.
Ostaje ti ili neko ko u društvu uživa ugled, a dobro bi mu došao posao, ili neko anoniman. Prvo će narod odobriti, na drugog neće ni obratiti pažnju znajući da funkcija nije bitna. To je, recimo, SDA nakon prošlih izbora vrlo efektno riješila, tako što je za hrvatskog dogradonačelnika postavila cijenjenog operskog pjevača Ivicu Šarića, a za srpskog…. Nemam blagog pojma ko je bio, što potvrđuje moju poenta.
A šta radi Naša stranka? Na mjesto dogradonačelnika nominira megapopularnu osobu (popularnu najviše po svojim gafovima )i “profesionalno” (jer ja zaista ne znam šta je profesija “analitičar”) megakompromitovanu osobu, i tako imenovanje na jednu simboličnu funkciju učini ključnom društvenom temom, jer izazove masovnu nevjericu, tj. “je li se ovi zaj..” reakcije građana.
I bez ovoga što sam gore napisao dovoljno bi bilo pročitati reakcije na društvenim mrežama ili portalima na izjave dotične osobe da bi znao kako ona kotira u društvu. No Naša stranka se očito nalazi u nekoj izolovanoj dimenziji.
Ovim još jednom, po ko zna koji bezbrojni put, demontriraju potpuni politički amaterizam i elementarno nerazumijevanje onih osnovnih postulata politike. To im odavno već dolazi na naplatu, pa su na zadnjim izborima ostali bez preko 50% glasova, i bojim se da će ovakvim potezima sebe odvesti putem potpune političke marginalizacije.
