Zahvaljujući lokalnim izborima koji su se održali u novembru prošle godine, ali i zahvaljujući otvorenim govorima Aljoše Čampare i Elmedina Konakovića saznali smo i neke “nove” stvari o dešavanjima u državi, ali i ponovili neke lekcije.
Za one koji su možda zaboravili da je BiH država svih njenih stanovnika, i Bošnjaka, i Srba, i Hrvata i svih onih koji vole ovu našu domovinu ova dva političara su podsjetila na sve to, ali i da se interesi Bošnjaka ne brane ovako kako to rade oni koji vladaju od rata pa na ovamo.
Vode se neke nove/stare “bitke za BiH, za Bošnjake, za Srbe, za Hrvate”, po ko zna koji put sudbonosne, o BiH drže govore i oni koji nikada nisu osjetili njen damar, iznova se prebrojavaju krvna zrnca, i svi znaju koliko je u BiH napeto, uzavrelo, koliko je mržnje “prosuto”…
Zato je red da ovoga puta umjesto stranih analitičara o situaciji u državi, o izborima, o tome ko je veći Bošnjak, Srbin ili Hrvat, pričaju oni koji su stalno tu, koji prate sva dešavanja i državu znaju ‘u dušu’ – oni koji vole sve narode i one kojima je narod ispred stranke i ličnih interesa.
Decenijama unazad dešava se da u BiH svaka partija ima svoj cilj – osvojiti vlast, a tu se ne biraju sredstva, pa ni ona koja će građane dovesti u zabunu, podjele, svađu, ali je to sporadično i kratko traje, obično do sljedećeg dana kada u medijima prevladaju neke druge vijesti ili kada dobiju na izborima. Tada zaborave sve što su obećavali, pričali, tada kao da se dobije amnezija, a narod ko narod, samo odmahne rukom, kao da im je sve to prešlo u naviku.
Ali nije i ne smije!
Nakon posljednjih istupanja u raznim medijima stiče se dojam da je BiH dobila jednu novu snagu, novo ruho, novu nadu da ipak može bolje…
Podsjetili su ili možda nekome otvorili oči na dešavanja u državi Konaković i Čampara, a zajedno sa njima i sve veći broj onih koji su se odlučili biti ‘uz njih’.
Na narodu je, do naroda je hoće li dozvoliti da zarad ličnih interesa raznih Izetbegovića, Čovića i Dodika se sije mržnja među njima koji su nekada se bratili, zvali kumovima, voljeli se i bili odani jedni drugima.
Sada je tako, ali samo između ova tri mušketira – oni kumuju, bratime se, vole se i odani su jedan drugom, dok mi, narod, imamo sve lošiji međusobni odnos, onakav kakav nam ova trojica kreiraju.
Oni sjede, ručaju, druže se, a mi gledamo kada odemo u Banja Luku, Laktaše, Sarajevo, Goražde, Ljubuški ili Grude kako ćemo se tamo ponašati i hoće li nas neko napasti… Dok oni tamo dolaze kao gospoda, od naroda prave zatupljene neznalice i prave razdor među nama.
Da li ćemo birati bitku za BiH u kojoj ćemo opet zajedno piti kafe i biti svi za našu domovinu jedinstvenu ili ćemo pak opet birati običnu lažnu politiku obojenu u nacionalističke boje i klimati glavom ovoj trojici?
Do naroda je, do nas je!
Veliki je broj država u kojima živi više etničkih grupa, ali nigdje etnička pripadnost nije izražena kao u Bosni i Hercegovini. Nigdje etnos nije rezultat paralize države i brutalne korupcije kao u BiH. Nije, jer nijedna od tih država nema svog Bakira, Milorada i Dragana.
Narod napokon mora skinuti okove koje su mu stavili SNSD, SDA i HDZ jer u konačnici svi smo mi po nacionalnosti Bosanci i Hercegovci. Zbog toga je važno da se i na današnji dan posjetimo izjave prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine rahmetli Alije Izetbegovića, a koja glasi: “Treba da Srbi budu Srbi, Bošnjaci-Bošnjaci, Hrvati-Hrvati, ali da svi budu malo više Bosanci”.
Sretan nam Dan Nezavisnosti Bosne i Hercegovine!
(PRESS)
