Količina odjeće po stanovniku, koja se kupuje u EU, za samo nekoliko desetina godina povećana je za 40%. To je rezultat pada cijena i sve veće brzine kojom odjeća stiže do potrošača. Industrija odjeće u EU ima udio između 2% i 10% u uticaju na životnu sredinu. Taj uticaj se često više osjeća u trećim zemljama, jer se tamo odvija najveći dio proizvodnje.
Proizvodnja sirovina, prerada u vlakna, tkanje i bojenje zahtijevaju veliku količinu vode i hemikalija. To uključuje i pesticide za proizvodnju sirovina poput pamuka. Odjeća ima veliki ekološki otisak zbog vode, energije i hemikalija koji se koriste za pranje, sušenje i peglanje,. Ulogu ima i mikroplastika, koja dospjeva u životnu sredinu.
Razvoj novih biznis modela
Manje od polovine odjeće koja prestane da se koristi se ponovo koristi ili reciklira. Samo 1% se reciklira u novu odjeću, jer su tehnologije koje omogućavaju reciklažu odjeće u neobrađena vlakna tek počele da se razvijaju. Predloženi su brojni načini da se problem riješi. Jedan od njih je razvoj novih biznis modela za iznajmljivanje odjeće i dizajniranje proizvoda, tako da mogu da se ponovo koriste i lakše recikliraju. Drugi je ubjeđivanje potrošača da kupuju manje odjeće boljeg kvaliteta i uopšteno usmjeravanje potrošača prema opcijama održivog razvoja.
Usvojen paket cirkularne ekonomije
EU je 2018. usvojila paket cirkularne ekonomije, koji će prvi put obezbijediti da se tekstil u svim članicama odvojeno prikuplja, najkasnije od 2025. Evropski Parlament se godinama zalaže za promovisanje upotrebe ekoloških i održivih sirovina i ponovno korištenje i recikliranje odjeće.
