Legenda muzičke scene Mišo Kovač danas slavi 79. rođendan. Bio je neprikosnovena zvijezda bivše Jugoslavije, a njegov zvjezdani status nije prekinuo ni raspad te države.
Posljednji koncert održao je lani, a o njemu se mjesecima pričalo.
Uvijek iskren, 1990. godine prokomentirao je raspad Jugoslavije, a otkrio je i da se bojao pjevati Titu. Mnoge je to iznenadilo jer se velik broj izvođača gurao da bude blizu vođe države. Mišo je imao svoje razloge, a više o njima doznajte u tekstu koji donosimo u suradnji s Yugopapirom.
Ožujak 1990: U Hrvatskoj će uskoro izbori. Imate li možda, kao estradne zvijezde u svijetu, namjeru nekom svojom akcijom podržati određenu stranku?
“Nemam takvih namjera, zato što sam ja jednostavno zbunjen. Ne znam što… Jugoslavija je višenacionalna država, ja sam Hrvat po nacionalnosti. Ne znam…
Naprimjer, Vlado Gotovac. Govori pošteno. Dobro govori čovjek, mada je i stradao. Vlado Veselica isto, ali ne možeš ti… Ne znaš što će se izroditi. Jer, što je – u Hrvatskoj je, izgleda, geslo u ovom trenutku “Što gore – to bolje”. Nacionalne su podjele strahovite.
Stranka može biti, ali ako je stranka na nacionalnoj osnovi, onda se stvara stranka u drugoj republici na nacionalnoj osnovi. A Hrvatska nije država za sebe. Hrvatska je još federalna jedinica Jugoslavije.
Vani je sve čisto. Ekonomija je sjajna, jedna je nacija – jedan narod. A ovdje, kad bih se ja priklonio nekoj hrvatskoj stranci, sve bi novine u Jugoslaviji brujale o tome, jer bi svi smatrali da sam postao nacionalist.
A na Zapadu se zna. U Njemačkoj postoji mnogo stranaka, ali su svi Nijemci, i tu je taj problem. Ja želim pluralizam u svakom slučaju. Ali nije u redu da mnogi daju isto viđenje bugarske, rumunjske, istočnonjemačke partije, ruske, čehoslovačke itd. kao i jugoslavenske partije s Titom na čelu. To ne može biti istina. Ja imam dovoljno godina da znam da to nije istina!
Oni jesu imali greške. Najveća greška naše komunističke partije bila je što su ljudima pokušavali uzeti vjeru i tradiciju, ali ne može me nitko uvjeriti da Jugoslavija nije dala 1962. ljudima pasoš. Ne može se uzeti toj partiji ono najsvetije: da se borila da ljudi žive u bratstvu.
Znali su, prošli su rat, da je brat brata klao… A ovo drugo, što nisu znali, ekonomiju, privredu, to je druga priča. Bila je naša partija i totalitarna, ali ne u tom smislu da se sada želi Tito prikazati kao Ceausescu. To nema šanse i ne može proći. Može proći kod njegovih neprijatelja, jer ih uvijek ima.TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Da vam nešto kažem – ja nisam Titu nikad pjevao. Nikad! Mnogi moji kolege su mu preko svojih veza pjevali.
Ja sam se bojao pjevati Titu! Zašto? Da ne bih bio preglasan, pa da onaj njegov, onaj koji stoji uz njega, koji mu je bio poltron, a sad ga najviše pljuca, da ne bi Titu rekao da mu je prejako, pa da me ne bi skinuli sa svih programa.
Ali nije Tito bio taj koji je skidao, već oni oko njega koji ga danas ruše. Jednom poznatom političaru sam rekao prije dvije godine: ‘Ako vam sruše Tita, nemate šanse u ovoj državi.’
Ja nisam nikad bio u Partiji, KPJ mi nije nikad ništa dala. Držala me u podrumu dvadeset godina! Komunistička partija i razni urednici, članovi KP. To znači da ja nisam režimski čovjek, i nemam nikakvu hipoteku prema njima, ali, isto tako, mogu reći da je Račan vrlo liberalan čovjek, koji razmišlja normalno.
Hoće li mene puknuti nožem s lijeve strane moj ili s desne strane onaj iz Srbije, isto mi se piše!
Sin mi ima petnaest, a kćerka dvanaest godina! Nije mi važno za mene…
Ako se počnemo klati, Libanon je za nas dječji vrtić!
A tko je posvadio narod? Komunisti, i to zadnje dvije godine! Nisam ih ja posvadio – ja ih mirim. I nisam ja u ovom trenutku džoker velikih Hrvata, jer nikad nisam bio veliki, već pravi!”
Razgovarao: Tomislav Jagec (Start, 1990.)
