Jedinstvena umjetnica koja ne voli da je se zove “muzičkom divom”, već preferira kratko i jasno – Josipa Lisac, uskoro će održati svoj prvi virtuelni koncert. Četrnaestog februara slavit će ljubav ili, drugim riječima, ono što je najviše obilježilo više od pet decenija njene karijere.
Na telefonski poziv se javila iz Zagreba govoreći kako u pauzama između proba završava intervjue. Lisac je Klixu raspoloženo pričala kako je provela dan, opisuje kako protječu pripreme i kroz smijeh otkriva kako će 14. februara ostvariti želju o kojoj mašta godinama – nastupat će “od kuće”.
“Godinama govorim kako bi to bila sjajna solucija, najviše zato što mi teško padaju putovanja. Nekad je vruće, nekad hladno, a onda i ta klima… Svi su se zaljubili u klimu, meni je ona smrtni neprijatelj. Zbog toga dugo ponavljam kako bih voljela kada bih iz svog doma ljudima mogla poklanjati koncerte. Želja mi se ostvarila!”, govori.
Spojit će ugodno s korisnim, govori, njena dugogodišnja želja savršeno se uklapa u period kada je održavanje virtuelnog koncerta jedina prihvatljiva opcija. Sve to označava početak novog doba, pandemija nas je dovela do velikih prekretnica.
“Bit će tu svega, moramo se pripremiti. Sve promjene isprva izgledaju neobično, plašimo ih se, ali se nakon određenog vremena ipak nekako naviknemo. Tehnologija napreduje nevjerovatnom brzinom, sigurno će biti još koncerata uživo, ali i ovi virtuelni će nam za 10-15 godina biti normalni. Sjećate li se osamdesetih? Nismo imali mobitele. Tada je to bilo nezamislivo, a sada smo sve to u potpunosti prigrlili. Ustvari, ima ljudi koji bez tehnologije ne znaju zamisliti život”, kaže.
Virtuelne koncerte gleda kao test za sve nas. To je, zapravo, posebna vrsta rendgena koja otkriva koliko smo zaista suosjećajni i emotivni.
“Jednu rečenicu često ponavljam: ‘Ne vidimo se i ne dodirujemo se, ali se možemo osjećati’. Recimo, kad izgubite voljenu osobu ne možete je više osjetiti, vidjeti ni dodirnuti – ali je možete osjetiti jer stanuje u vama. U više od 50 godina karijere pjevala sam pred hiljadama ljudi, ali sam to uvijek radila zatvorenih očiju kako bih se što bolje skoncentrisala na emociju koju dijelim s publikom. Po tome se ovaj koncert neće razlikovati od prethodnih, publiku i mene će, uprkos kilometrima, spojiti emocije i ljubav”, govori.
Na koncertu će izvesti i pjesmu “Daleko”, koju je predstavila sredinom protekle godine – u periodu kada je dobila nagradu Porin za životno djelo. Neponovljiva, originalna i autentična, kako su je tokom njene 50-godišnje karijere opisivali kritičari i kolege, preuzela je nagradu govoreći kako je zahvalna svima koji su ostavili trag na njenoj karijeri i učinili je boljom.
“Između perioda kada sam počela i današnjeg datuma je ogromna vremenska razlika. Sredinom februara ću proslaviti 71. rođendan. Ali, znate, strast i ljubav koju sam prema muzici gajila sa 17 godina – nju čuvam i danas. Sve je isto. I intenzitet i količina. Čuvam tu djevojku u sebi, njen entuzijazam me još podiže i tjera da idem dalje. Idealizam me nije napustio, i dalje sanjarim i veselim se svemu što mi ide u susret. Zrelija sam, drugačije gledam na svijet”, kaže Lisac.
Iako se mnogo toga mijenja, neke stvari ostaju iste: “Danas mi je jednako teško kao i na početku karijere. Jer teško je napraviti uspjeh, ali teže ga je zadržati. Održati sebe sa puno volje, mašte i rizika nije jednostavno. Što sam starija to sam zahvalnija i odgovornija prema svima koji su prepoznali i zavoljeli ono što sam radila i stvarala”.
Josipa Lisac i Karlo Metikoš
Govoreći o ljudima koji su utjecali na njen život i karijeru spominje Karla Metikoša. Svoju jedinu i najveću ljubav upoznala je u Petrinji prije tačno 49 godina. Oboje su prvi susret opisali kao “ljubav na prvi pogled” te su ostali nerazdvojni do Karlove smrti. Od njegovog odlaska prošlo je 30 godina, ali se unutar tog vremenskog perioda nije dogodilo da ga zaboravi spomenuti, zahvaliti mu se, podsjetiti na njegov rad i uspjehe.
“Često me pitaju da li je jedna ljubav dovoljna, jer ja poslije Karla nisam tražila druge ljubavi. Mislim da smo nas dvoje dokaz da jeste. Mada, o ljubavi se ne treba pričati, nju treba živjeti. Tada je prava. Daj ti nju pokaži, živi je”, kaže Lisac.
Karlu je danas posvetila objavu na svom Instagram profilu putem kojeg redovno komunicira s mnogobrojnim pratiteljima. Piše im o koncertima, svojoj svakodnevnici, doživljajima iz mladosti…
“Nedostaju mi koncerti, od proglašenja pandemije sam održala samo tri ili četiri. Nastupala sam u Šibeniku, Puli i Zagrebu. Ružno vrijeme se spustilo u Zagreb, 12 stepeni, jesen je tek tada nastupila. Znam da se svijet bori sa koronavirusom, ali meni su na tih nekoliko koncerata najveće borbe predstavljali sukobi s burom. Kad god bih nastupala na otvorenom – ona bi se tako raspuhala, izgleda da joj se lijepo boriti se sa mnom. Ja se uvijek sva zamotam, borim se. Rekla bih da sam ovo ljeto ja pobijedila. Lijepa je to promjena, jer inače ona pobjeđuje”, nasmijano priča.
Iako je od objave njenog posljednjeg albuma prošlo više od deset godina, Lisac još uvijek nema konkretne planove za objavljivanje novog materijala. Planiranje, kaže, smatra nepotrebnim: “Ne želim se vezati i opterećivati. Imam puno želja, a kad će se to realizirati, to ne znam. Sve ide onako kako treba, ne mogu ništa požuriti ili usporiti. Jedino što mogu jeste predomisliti se oko nečega, ne željeti to više. Imam ideje, snove i pjesme – ali opterećena nisam. Bit će kako bude”.
Dodaje kako tako funkcioniše posljednjih pet desetljeća, vodi se osjećajima i prepušta posebnim momentima. I, kako je to rekla u nekoliko navrata, iako je zakoračila u osmu deceniju života, još ne planira prestati raditi. Voljela bi, kaže, da je prestanu zvati “muzičkom divom”.
“Ne sviđa mi se taj naziv, čini mi se da ste tako etiketirali svakoga. Mi nismo svi isti. Ja imam svoje ime i prezime. Josipa Lisac. Na to sam najviše ponosna. Iza toga ostaje sve ono što sam uradila. Jasno, to je Karlo savršeno posložio kako bih to mogla prenositi dalje. Za sve to sam zahvalna i ne tražim ništa više. Imam sasvim dovoljno”, zaključuje.
(Klix)
